Ewoooo meeeeee.......da....oswrnimo se malo na naslow owog posta - We don't see things as they are, we see them as we are - to je takva istina......koliko smo se puta u zhiwotu ( a nismo ni trechinu prozhiwjeli ) nashli u situaciji kad ne bismo stwari widjeli onakwima kakwe jesu wech onakwima kakwe ih mi zhelimo widjeti??....punoooo puta,ne?.....e,da....to je inache tako......uwijek se nekako nadamo da che swe biti super, da che swe ispast onako kak mi zhelimo da ispadne.....ali to je uwijek tako, nadamo se boljemu, ne zhelimo se suochit s realnoshchu, a na kraju se razocharamo.....negdje duboko u sebi znamo da neshto neche ispast onako kako zhelimo ali i dalje se nadamo da chemo uspijeti, da chemo izwrshiti swoj cilj.....to je waljda u ljudskoj prirodi.....ja znam ful punooo ljudi u slichnim situacijama.....a sha chesh, ljudi se nadaju.....mozhda misle da che time postich neshto....nekima chak i uspije....ak su stwarno uporni, uspiju u swom naumu....ti su rijetki, ali ih ima....swaka chast njima, ali neki put je toliko ochito da neche bit nishega od swega toga, da se malo zapitash wrijedi li ustrajati u tome......ali neki fakat tupe po swome i ne zhele se suochit s tim....owo wam goworim iz iskustwa.....mislim stwarno, ak widish da jednostawno neide....pusti to na miru, zhiwi dalje, nije smak swijeta ak nije ispalo onako kako smo zheljeli.....ali,ne,neki jednostawno ne odustaju.....ili si jednostawno ne zhele priznati da nisu uspjeli, u nekim sluchajewima da nisu dowoljno dobri za nekoga.....ali takaw je zhiwot, prihwatite ga takwog kakaw je, budite sretni onime shto imate jer swe to mozhe bit izgubljeno u djelichu sekunde.....a to ne zhelite, jel' da??.....narawno da ne zhelite, nitko to ne zheli.....ali to je sastawni dio zhiwota.....gubimo i dobiwamo, padamo i oslanjamo se natrag na noge....tako je uwijek bilo, tako che uwijek i biti.....mi tu nishta nemozhemo osim dat swe od sebe kako bi na kraju dosojanstweno mogli prihwatit poraz i otichi uzdignute glawe......stwari su takwe kakwe su i mi ih nemozhemo mijenjat, mozhemo samo nauchiti kako se im se prilagoditi......to ponekad nije lako, ali shta je tu je.....zhiwot pred nas stawlja mnoge prepreke ali nishta s chime se nemozhemo nositi......no dobro, sad bi stwarno bilo dosta, pochinjem sama sebe plashit s owakwim postowima.....al shta chu kad me puca,a onda se nemogu oduprijet pa pochnem bulaznit....tako je to kod mene.....
Jooooj,da...zaborawih da sam wam rekla kako chu nastawit o temi s proshlog posta.....pa krenimo....imam sretne wijesti....moje male ljubice Virna i Viana napokon se zatreskale u neke likowe.....yes,yes,yes.....hahahaha....a ja bash happy zbog njih......ljubawi moje, zhelim wam da shto prije prohodate s njima i da mi budete najsretnije na swijetu!!!......hehehehe.....sad josh samo moramo Majdicu pokrenut....Mia je zatreskana od pochetka shkolske godine tako da se za nju ne brinem, ali Majdica nam stwara probleme....ccc.....ali imam ja neki feeling da che ona brzo sredit stwari.......hehehehe.......i onda swi sretni i zadowoljni....yes......hahahahahaha.....puca me....upomoch......da,ewo smirila se ja.....recimo.....hehehe.....e,da, u utorak je dan shkole pa su nam organizirali nekakwu proslawicu u River pubu.....wtf?!.....kao da nisu mogli kao i swi ostali organizirat neshto u El Riu ili nesh tako, a ne u River pubu......mislim stwarno......ali dobro, nechu se zhalit, mozhemo bit sretni shto su se uopche sjetili nesh organizirat......a dobro....ae ljudi iem ja sad.....nea i je wishe.....nemogu....gotowa sam......ae ljubim was swe i lolim was punooooo, jaaaaakooooo puuuuuno nemojte mi to nikad zaborawit!!
Post je objavljen 21.01.2007. u 20:46 sati.