Već sam mislila da ništa danas od posta, ali evo... ipak jedan post :)
Nemam baš nešto za pisati... Dan je prošao dobro... Solidno. Ništa posebno.
Umorna sam. Pokušavam se prilagoditi ovom dizanju u 6h, ali mi ne ide baš. Ful sam iscrpljena i umorna, ali unatoč tome uspijem održati dobru volju i uspijevam biti nasmiješena. Sretna sam. I nismo se čuli od subote, ali sam sretna. Znam da nema vremena. Nemam ni ja. Ali mi je lijepo znati da smo si ok. I makar mi ponekad tak treba njegovo društvo... izdržim, jer znam da ću ga vidjeti. Nije važno kad. Važno je da ću ga vidjeti...
Eto, sad, pošto sam toliko dosadna... :) Samo ću staviti neki tekst iz jedne knjige, pa uživajte... ;)
Svima šaljem pusu... :*
HORS - MELVIN BURGESS
Jeste li ikad spazili nekoga i odmah pomislili: Oh, da mi je biti ta osoba!? Poželjela sam izgledati poput nje, misliti poput nje, imati istu moć kao i ona...kužite? Ta cura- ništa joj nije bilo bitno. Sva pravila, sve one stvari koje radiš i koje ne radiš, manire, ama baš sve - ništa od toga svega nije imala. Ako joj se nešto nije sviđalo, jednostavno to nije ni radila. A ako je nešto radila to je bilo dobro. Nije morala reći ni molim ni hvala. Ničim je nije trebalo nuditi; sve je već bilo njezino. Bila je više svoja od bilo koga bilo kada i čim sam je spazila, znala sam da želim biti svoja isto toliko koliko i ona.
Nisam imala hrabrosti razgovarati s njom, ali miej bio velik užitak gledati je, znati da mogu postati isto takva, da je nekome to već pošlo za rukom.
Jednom sam vidjela jednu curu i svaki put kad to pročitam sjetim se nje... Ne znam zašto to sad spominjem... Bez razloga. Ali lijepi mi je odlomak... :)
Post je objavljen 16.01.2007. u 23:02 sati.