Marketing
The štafeta..nedovršena...istina o Gospodaru Majmuna
štafeta vulgaris omladinus
Dobio sam je, imam je i ja…ne nisam dobio svoju prvu menstruaciju i ne planiram za savjet o tome kako ne ostati trudan ako ugazim u spermu slati pisma stručnom osoblju u časopisima za mladež. Dobio sam onu neku štafetu, ne sportsku naravno, ne dalo omnipotentno biće koje upravlja cijelim svijetom da se ja bavim uzaludnim trošenjem teško unesenih kalorija, nije ni štafeta mladosti za druga Hita (kao Hirohito ali manje hirovito i više začinjeno po balkanskom ukusu) maršala (pri tome se ne misli na bajna Marshall pojačala preko-barne proizvodnje), revolucionara (kako Che ali dugovječniji), ženskaroša (kao Ryker iz Enterprise, s iznimkom što nije zbario mjehur koji buši stijene,barem po mom saznanju) i kovino-tokara (za ovo nemam usporedbu) predvodnika imaginarne balkanske države SFRJ ili Satirične Federacije Republika Južneslavije.
Hito i ja
A nije niti ona štafeta o kojoj sanjaju šiparice sa konzervativnim roditeljima koji joj ne dopuštaju izlaske da ne bi zaglibila u okrutnom svijetu seksualnih perverzija, neumjerenosti u jelu i piću, pero-lakim drogama i analnom nadraživanju kao i svim ostalim grijesima u kojima uživa današnja mladež.
za solo grijeh i usamljen noći ružičasti zmaj sa analnim nadraživačem
Ne ovo je neka blog štafeta kojoj ne znam ime i da ne bi bilo daljnjih nesporazuma oslovljavat ćemo ju sa THE štafeta. Naime cilj THE štafete je otkriti općoj populaciji 5 (slovima PET) stvari koje nisu znali o vama, i zatim THE štafetu proslijediti slijedećoj 5. (slovima PETORICI) sretnika ili sretnica koji će uživati u blagodati iznošenja intimnih detalja prepunih bluda, grijeha i dendrofilije ( i jeste li znali da word ne prepoznaje riječ dendrofilija i podvlači ju, dame i gospodo u Microsoftu ne vole biljke, inače to vam je ono kad čiko dođe do omanjeg grma akacije i onda u mizernim pokušajima skonča u najtežim bolovima dok pokušava staviti svoj nježnik u duboke pukotine nedužne biljčice, ili kako bi naši stari rekli to su oni što prče zelenilo) pred oči svekolikog pučanstva u pokušaju ne bi li se svidjeli nekoj faci neke izdavačke kućice koja bi ih mogla promovirati kao nove spisateljske nade naše male/velike zemlje. Ovaj drugi, sa prosljeđivanjem, ja neću obaviti jer koliko kontam većina ljudi je ili već popušila ovaj virus ili se ne žele hrvat sa ovakvim stvarima, pa ćemo to zaboraviti, ali da stvar ne bude totalna propast ostatak ću pokušati obaviti…
Dakle gdje početi, ajmo sa osnovama:
1. Gospodar Majmuna nije 2 metarska bijela gorila sa zaraznim osmijehom i nabreklim trbuhom…Gospodar Majmuna je 172 cm visok propali zubotehničar, nesuđeni povjesničar i mizerni student promašenog fakulteta…sa nabreklim trbuhom ( u svoju obranu moram naglasiti da je to jedan od onih pivskog varijeteta)
2. Zašto baš Gospodar Majmuna…zašto da ne?!? Eto izvedenica anglo-američkog monkeylord mi je najbolje zvučala u ovoj izvedbi, i zato je kriv yahoo, pri otvaranju accounta (još jedna divna hrvtaska riječ u upotrebi hrvatskih yuppija, evo još jedna, odmah tamo pored managmenta i brain storminga) moj uber mega kul, kako bi moja anarho vegetarijanska prijateljica rekla metal-ratnički nick bio je zauzet pa sam nizom pokušaja i promašaja (ima pun nježnik korisnika i sve iole normalno je zauzeto) došao sam do monkeylorda koji je s vremenom evoluirao u današnjeg Gospodara viših primata.
3. Volim da psujem, i taj drevni hobi karakterističan za ove prostore često prakticira u razgovoru. Svi mi baždareni za ovakve stvari i spominjanje tuđe rodbine i njihovih tjelesnih šupljina, tjelesnih izlučevina, kućnih ljubimaca i raznih tjelesnih radnji i ostalih profanih stvari dolazi nam prirodno kao i obavljanje svih ostalih svakodnevnih tjelesnih funkcija. I vjerojatno smo jedan od rijetkih naroda koji se ponosi sa svojim vokabularom i kapacitetom i ljubavi prema alkoholnim proizvodima u raznim oblicima.
4. Unatoč tome što sam u svojoj ranoj mladosti često izražavao želju da postanem marinac, s vremenom me popustila želja da budem dio oružanih snaga bilo koje zemlje osim ako to nije apsolutno nužno. Možda je tome podsvjesno kumovala činjenica rata koji se desio tu negdje a možda i činjenica da nemam osobitu želju da spavam u prostoriji sa pedeset muškaraca koji pun kurac nisu vidjeli ženu, budim se u 6 ujutro da bi se bavio fizičkim aktivnostima, da mi naređuju ljudi kojima mogu držati instrukcije i da se kupam u istoj prostoriji sa onih gore navedenih 50 muškaraca. A i bio je onaj tip na moru što ga zapovjednik natjerao pištoljem da mu popuši…
5. I posljednje, mora biti nešto masno...mnogo volim mesne produkte, osim čvaraka, krvavice i svega ostalog što uključuje hrskavicu, kožice i suvišak masnog tkiva…ne to nije to…
Ne znam šta bi za kraj…ajmo malo intimno za promjenu.
Prije nekoliko dana imao sam čvimbu (prišt, vimlica, nejebica, ona govna što vam obično izbacuju po licu kad ste u godinama u kojim većinu svog slobodnog vremena provodite u wc-u s kurcem u rukama vježbajući hobi koji će vas pratiti kroz cijeli život, ili u drugom slučaju pričajući o dečkima na kavicama i mameći ih kratkim suknjicama i uživajući gledajući ih kako se trude na bilo koji način pokazati vam što još mogu s onim osim baviti se najdražim hobijem) ne na licu, na prsima, leđima i vratu, a bogami ni na mošnji, nego na velikom gluteusu, njegovom visočanstvu guzici. S oduševljenjem vam priopćavam da je pošast stražnjične čvimbe riješen brzo i veoma malo bolno jednostavnom operacijom tiskanja prije 3 dana.
To bi bilo to ako vam se ne sviđa…vaš problem…do daljnjega pozdrav svima od Gospodara Majmuna
Post je objavljen 16.01.2007. u 22:18 sati.