Marketing
Dragi moji!
Sigurno se pitate jesam li mu već rekla,ali nisam.
Nije bio vani u subotu u Borovima,nego u Srcu.
Čula sam da je prekinuo s curom i da je odma
zbario pola Srca.
U subotu sam plakala,
uopće se nisam mogla zabaviti i biti sretna,niti to
još uvijek mogu.
Danas je bio prvi dan škole u drugom polugodištu.
Oko meni ljudi svi donekle veseli i sretni,
a meni se čini ko da da je to sve nestvarno
i kao da me niko ne primjećuje i ne
shvaća koliko me sve boli i što proživljavam.
Sve mi je sivo,kao da sam sama
i da nemam ništa svoje.
Osjećaje,ljubav,sreću,ništa...
Just Cry Baby Cry
Cause every tear that flows falls into the ocean
And rises to the sky
And then the rain will come
Right before the sun shines
Ova pjesma mi je zakon i u njoj bi trebala
naći neku nadu ili nešto takvo,
trebala bi me potaknuti da
zaplešem ples ljubavi
s nečijim dahom na vratu,ali
ne mogu.
Njena melodija me toliko vuće,
ali njegov dah me toliko hladi
da više ne osjećam
glazbu i njegove dodire,
a toliko čeznem za tim
i toliko me boli,
ali trpim i čekam
kad će postati toplo
i ugodno i kad ću doživjeti onu pravu
melodiju,ritam,harmoniju...
Kad ću se osjećati ugodno
pod njegovim prstima
i da li ću ikad biti sigurna u njega
i njegove pokrete i da li ću se
ikada prestati pitati hoću li pogriješiti
sljedeći korak i kako će on
na to reagirat?
Post je objavljen 15.01.2007. u 16:54 sati.