Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vicioustongues

Marketing

Something has left my life And i dont know where it went to

Stojati na hladnoći u neko nebulozno vrijeme
I pričati o svim onim crnim mislima koji ti prolaze kroz glavu...
I osjećaš onaj pogled...
Pogled koji govori, pokušavam te razumjet ali ne mogu...
Ali znam, ni ja se ne razumijem.
Ne mora te to brinuti.

I zato ne voliš pričat o tome, jer znaš kako te ljudi onda promatraju...
I uostalom ne želiš bit jedan od onih ubojica raspoloženja.
I oprosti ako ti misliš da te ja iskljuchujem...
I minute šutnje....
Tiha da tiša ne može biti.
Sviđa mi se ta rečenica.
Jako.
Bilo bi lijepo da je tako i u mojoj glavi sa svim onim glasovima...

I na trenutak su glasovi utihnuli...
Na trenutak je nestalo sve...
To su oni trenuci koji su tako divni, a tako rijetki...

I ja jesam sjebana.
Zašto poricati nešto tako naočigled....
Ali ...

Ja sam divno sjebana....
I danas mi se ne roje crne misli po glavi.
Danas mislim da je svijet divno mjesto...
Jer slušam ''One'' u izvedbi r.e.m. , cranberriesa i u2-a.
I divno je.

"Is it getting better
Or do you feel the same
Will it make it easier on you, now
You got someone to blame"

I nisam ironichna.
Ne danas
Ne ovaj put.

I do vecheri se mogu slomiti josh bezbroj puta...
I bezbroj puta cu se rastaviti na dijelove
I bezbroj puta cu se slozhiti...
Jer to sam ja...

Dijete u vremenu.

i josh uvijek sam ona stara ja...koja voli voziti bicikl makar i po ovoj hladnochi, osjetiti trachak sunca na licu i pjevati iz sveg glasa i paziti da ti neshto ne uleti u usta...

i jednostavno biti sretan...
na neki chudan nachin


ISIS

Post je objavljen 07.01.2007. u 14:20 sati.