Dok je većina nacije oko 9-10 ujutro već na nogama i kreću s novim poslovnim pothvatima, Nika nema pojma gdje je. U biti, to nitko ne zna, jer se ne može do nje (mobitel i fiksni isključeni, zvono na vratima ne radi) a živi sama.
Oko 11-12h kad već radna nacija planira tko će s kim na gablec i šta će gablecovati, Nika još uvijek nije svjesna svog postojanja. Progutala ju crna rupa. A nije jedna od onih koji se često dižu radi pišanja pa da u neko vrijeme shvati gdje je i šta je.
Kad se ostali vrate sa svog masnog gableca i ispijaju svoju već drugu kavu, Nika u 13.05h otvara svoje okice i s nevjericom gleda na sat iznad tv-a, pa na mobitel, pa opet na sat iznad tv-a (to su ujedno jedina 2 sata koje ona ima u svom vlasništvu, osim nekoliko ručnih koji su već pol godine bez baterije, ali nema veze, oni ionako imaju sitne brojke koje u tom stanju ne bi mogla "prepoznati").
Lijevom rukom sa stolića grabi daljinski od tv-a, pali ga. Shvati da je prespavala petu epizodu ovotjedne Zabranjene ljubavi, ali nema veze, i dalje zna tko su Borna i Petra.
Ostavlja upaljen htv2 -sad će vijesti- nafrlji do daske da se čuje i do kupatila- pa pobogu, sad stvarno mora na pišanje! Za to se vrijeme u kuhinji u mikrovalnoj okreće šalica mlijeka.
Uvijek si tempiram zagrijavanje mlijeka i pišanje, i jedno i drugo isto traje, tako da nakon kupatila odlazim (oo da, sad sam to već lagano ja) po spremno vruće mlijeko i radim kakao.
Palim komp, rastežem se i gledam tv do 15h. Usput blogam, provjeravam mejlove, ali ne pišem nikome.
Kad mi glas postane civiliziran, zivkam ljude naokolo da vidim ima li tko pakleni plan za poslijepodne, ili će se tek tandrčit predvečer. Ako nitko nema plan, složim ga ja :D
Kad shvatim da imam još 4-5 sati slobodnog za provesti kod kuće do večeri, počinjem razmišljati o tom šta bi bilo ok da spremim taj dan. Napravim nekoliko kruga po kući i nabacim konstataciju:
- kupatilo je u ok stanju, ali to mi uvijek mora biti ok
- hodnik je pun mucica prašine
- kuhinja je...eh..sad.. puna mrvica po podu, štednjak zagoren, stol prekriven vrećicama, plastičnim posudama, folijom, narančama, grejpovima i klementinkama, sudoper i elementi oko njega prekrcani prljavim, prošlogodišnjim suđem, ali prljav mi je valjda cijeli komplet malih, velikih i dubokih tanjura za 6 osoba kojeg imam, isto tako i žlice i vilice i noževi, a živim sama, tava i ekspres lonac na podu..neću dalje.. osim što se čudim kako ima još dvije čiste šalice u ormaru
- soba: osim mucica po podu i ne vidim ništa strašno, al to je možda zato jer još uvijek nisam razvukla svoje tamno plave zavjese, zatim... veš na sušilu koji tamo stoji već 2 dana al nikom ne smeta, pa zašto bi meni?! zatim.. koji par prljavih čarapa ispod stola koje sam zaboravila staviti u mašinu, gaddem... prazan tetrapak i omoti od čokolade na stoliću.. ništa strašno!
Zapisnik napravljen! A sad bi mogla nešto pojesti, ipak je već 15.30h. Kakao ne drži dugo!
Da bi mogla nešto skuhati treba prije oprati lonce, a to mi se neee daaa, pa jedem sendvič, tek tako da ušutkam želudac.
Eh, kako sad više nisam gladna, opet sjedam za komp, odgovaram na kometare. Skužim da je Anspik napisala updejt na post, čitam ga...al već sam joj prije iznijela svoje mišljenje pa ne komentiram dalje. Vidim i da je Aibreann napisala post, i to o kozmetici.. eh..pa.. moram u kupatilo provjerit da li koristimo možda istu nijansu rumenila od voljenog nam proivođača. Ne, ne koristimo, ali zaključujemo kako je super.
Na putu od kupatila prema sobi zanese me nešto i završim u kuhinji nesvjesno otvarajući frižider, što bi značilo da ni sendvič nije dugo držao i da sam gladna ko pseto, a skuhanog jebenog ništa.
Usput mi zvoni mobitel, zove Pepi, ali ne na ručak. Pita kad ćemo navečer vani. O ma dragi moj, što prije, samo da nestanem iz ovog rusvaja.
- Još nisi oprala suđe?
- Ne.
- :D
Slobodno se vrijeme nakon dogovora smanjilo na 3 sata i osjećam nelagodu radi vremenskog ograničenja.
Gotovo je, stjerana sam u kut: ovo se danas mora privesti kraju!!!
-nešto kasnije-
Svim proizvođačima gumenih rukavica jedno veliko hvala, dabogda vas pratilo zdravlje, sreća i puno poslovnog uspjeha u novoj godini!!
Kuhinja je oribana, suđe spižđeno. Ma tko me ne bi poželio :D
Frižider nisam očistila jer mi lonci iz kojih trebam izbaciti hranu ne bi stali nakon pranja na sušilo, ali bože moj, sutra je novi dan, pa kad se osuši ostatak suđa, krećem na novo.
Usisavanje isto ostavljam za sutra, pa bože moj, vikendom se rade generalke, šta ne?
Dok se kuhaju krumpirići, meso se odleđuje. Nadam se da ću ručati prije 18h. Dobro je!
U 20h se već nalazim sa dragim, a do tada se još moram spremiti + nalakirati nokte.
Ipak sam danas nešto napravila!
Inače mi je skoro svaki dan ovakav, s nešto manje kućanskih poslova, ali kako sam zadnjih dana bila zaokupirana poslom, izlascima i pijankama, sve je ostalo netaknuto.
Ponavljam, nije nikome smetalo, pa zašto bi meni?! Hehe..
Jedna od prednosti samačkog života... studentskog, samačkog života..
I da, čvrsto se nadam da će se netko prepoznati u tekstu :D
Post je objavljen 22.12.2006. u 18:13 sati.