Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/krcmakodmadamesyrin

Marketing

udri mujo u tepsiju

i tako prođe i ta zbrka oko blagdana, horoskop kaže da će mi ova godina biti jako dobra, puna uspjeha itd itd da ne nabrajam, isto tako rekoše za prošlu da će biti nikad bolja i bila je reći ćemo ako ništa onda uzbudljiva i jako zanimljiva i uspjela je pojest sve moje zalihe strpljenja... toliko o horoskopu...
bila sam doma... odmorila se jesam no nekako mi osta gorak okus u ustima... i nikako se ne mogu oslobodit stiha one pjesme "ovdje se sporo živi a brzo umire" i istina je... nekad sam sva bila sretna i cvrkutala kad sam išla doma, trudila se vidjeti sa svima, svima se javiti... danas više ne... mnogo sam se promijenila i život gledam drugačije... i naprosto mi se gadi smješkati ljudima koji čekaju samo da nešto dvosmisleno kažem, da im dam materijala za nove priče... gadi mi se glumatanje (da sam htjela biti glumica upisala bi glumu), ljudska pakost i zloba i ljubomora... imam osjećaj da jedva čekaju samo da izmisle kakvu novu prljavu izmišljotinu... no prevazišla sam to, nije me briga što će ko reći i što misle tamo neki ljudi... nekad me to užasno uzrujavalo, danas više ne, danas sam samo tužna što ima takvih ljudi... u šali sam rekla da ću nositi bilježnicu sa sobom da bi mogla zapisat fino kad sam šta radila, jer svi znaju to bolje od mene, pa ako sam štogod propustila i zaboravila da znam...
jutros sam se opet probudila ruku pod ruku sa svojom najboljom prijateljicom glavoboljom... zajedno smo se spremile i zaputile na zakazani pregled... divnog li čuda gužve nije bilo, sve je bilo tiho i vjerovali ili ne uspjela sam doživjet da doktor počne raditi prije radnog vremena... i dok sam uživala u tišini i bila sva sretna jer nema baba čije su tetke konstantno trudne, kad poče jedan gospodin graktat... toliko glasno da niko nije čuo doktora kad proziva... pričao je o svom horoskopskom znaku, o ljudima krotkim koji će baštiniti zemlju (u njegovom prevodu poljoprivrednici) i slično... i duša me moja zaboli, prijateljica se još više združila sa mnom a ja od očaja nisam znala što bi... iskreno ne znam kako sam u tom trenutku izgledala, vjerojatno tragično jer su mi se ljudi oko mene počeli smijati... no na sreću uskoro sam bila prozvana u ordinaciju... i gotovo se okinula smijat kod pregleda, biti mirna i ozbiljna nije moje prirodno stanje, pa si tako nisam mogla pomoći... i tako ovaj mjesec će biti jako veseo jer moram hrpu pretraga uraditi a sve zbog moje divne prijateljice glavobolje... osjećam se ko kakav penzić no izbora nemam...
ovaj post sam htjela posvetiti sasvim drugim stvarima no nekako me prenjelo pa sam morala malo i kukat (a kao inače to ne radim nut) i upravo na radiju svira i feel good a meni u glavi slika reklame za floriol kad plešu oni krompirići i ono povrće i ne znam zašto osjećam se baš nekako povrćasto...
a sada par osvrta na filmove...

Na HRTu 1.1. bijaše jedan divan film koji na moju veliku žalost (a i sramotu) nisam odgledala u kinu


CARSKO PUTOVANJE

redatelj: Luc Jacquet
scenarij: Luc Jacquet, Michel Fessler (prema priči Luca Jacqueta)
gl. uloge: ti divni pingvini
trajanje: 85. min
Nakon što su proveli razmjerno ugodno, donekle sigurno i hranom bogato ljeto na obalama Antarktike, carski pingvini zajedno kreću na dug put u unutrašnjost ledenog kontinenta, u potrazi za mjestom prikladnim za parenje i podizanje mladunčadi. Nanizavši se jedan za drugim, pingvini kreću na neizvjesno putovanje i najbrže, tj. najbolje što znaju - najčešće geganjem, a ponekad i kližući na glatkim, oblim trbuščićima - prilaze odredištu, boreći se pritom s okrutnim vremenskim uvjetima. Kad napokon stignu na odabrano područje, pingvini započinju ljubavne igre i nakon nekog vremena odabiru partnera s kojim će zasnovati obitelj. Međutim, kad ženka napokon izlegne jaje, svi pingvini izmoreni su glađu i išibani ledenim vjetrom. Ženke tada opet kreću na putovanje, ovaj put do obale po hranu za sebe i mladunče. U međuvremenu, mužjak ostaje čuvati jaje od smrzavanja, brižno balansirajući njime na stopalima i prekrivajući ga trbušnim perjem...


film je jednostavno divan... priča, glazba, slika sve se nekako nadopunjuje i sve to vas uvlači u jednu divnu, poetsku, no ipak tužnu priču o požrtvovanosti, ljubavi... neki su rekli da je film previše sentimentalan da pretjeruje u poistovjećivanju pingvina s čovjekom... no meni se upravo sviđa to što priču ne priča neki čovjek nego baš pingvini i to me sasvim uvuklo još više u samu priču... i ponovo sam se zaljubila u pingvine... a i nakon filma sam mislila o pingvinima pa sam čak smislila plan kako im pomoći: ja bi im tamo donijela hranu, imala bi specijalnu jednicu zaduženu za spašavanje zalutalih pingvina, jedinicu za grijanje pingvina i malih ptića... mislim da ovo govori koliko me se film zapravo dojmio pogotovo one tužne scene kao što su zalutali pingvin, slomljeno jaje, mrtav pingvin, i mrtvi ptići... i moram pohvaliti glazbu koja je savršeno nadopunila film... glazbu možete poslušati, a i saznati mnogo više o filmu ovdje

ARTHUR U ZEMLJI MINIMOJA

redatelj: Luc Besson
gl. uloge: Mia Farrow, Freddie Highmore, Penny Balfour, David Bowie, Madonna
trajanje: 103 min.
Arthur je prosječan desetogodišnjak koji slobodno vrijeme voli provoditi u kući svoga djeda. No jednog dana saznaje kako se kuća treba srušiti, što on želi spriječiti pod svaku cijenu. U jednom od svojih potraga po djedovoj kući, Arthur pronalazi njegove upute kako stići do čudesne zemlje Minimoya, sićušnih ljudi visokih tek dva centimetra koji žive u ravnoteži s prirodom. Kako bi spasio djedovu kuću od uništenja, Arthur odlazi u potragu za blagom u zemlju Minimoya, gdje upoznaje prekrasnu princezu Seleniu, njenog malog brata Betamachea i doživljava mnoge uzbudljive avanture…


oduvijek sam voljela bessonovo filmove jer su imali dušu i uvijek neku lijepu poruku... Nakon što sam pogledala Arhtura bila sam vesela kao malo dijete... film je tako lijep... i zabavan... i smiješan... i zato sam bila malo tužna kad sam čula da besson neće više režirati... pa ja hoćem još Arthura no ne brinite se... ovih dana ću mu poslat pismo s molbicom da barem završi priču o Arthuru do kraja... možda upali... nikad se ne zna yes

možda će te primijetiti kako sam mnogo rječitija kad su u pitanju kritike no ova dva filma su me se baš dojmila da stvarno nemam riječi... no nadam se da mi nećete zamjeriti zbog toga...
htjela sam napisati o osvrt na izložbu u arheološkom muzeju, no to ću tek kad je pogledam do kraja postavljenu jer vidjela sam samo nedovršenu izložbu zbog neozbiljnosti organizatora koji su je takvu otvorili (tj. na otvorenju izložba nije bila do kraja postavljena)... iako mi je arheološki muzej jedan od dražih muzeja no ovo što su uradili je krajnje neozbiljno a i neprofesionalno... no što je tu je... ovih dana ću otići da je vidim kompletnu pa ćete onda dobiti detaljan opis izložbe ;) a do tada mah mah mah




Post je objavljen 04.01.2007. u 15:28 sati.