...naziv je moje nove slike, tj. slike koja je nastala u ova dva tri dana 2007. godine. Sliku posvećujem jednoj djevojci koja misli da ju i ona može naslikati.. ja zaista vjerujem u to, da može!!
U nastavku prenosim dio razgovora, kojeg je William Wright vodio sa jednim od očeva apstraktnog ekspresionizma Jackson-om Pollock-om u ljeto 1950. A razgovor je trebao biti emitiran na radio-stanici Sag Harbor, ali to se nikad nije desilo.
Kada vam priđe neki laik vjerojatno uvijek postavlja pitanje kako da gleda Pollock-ovu sliku, ili bilo koju modernu sliku, šta u njoj da traži, i uopšte kako da nauči da procjenjuje modernu umjetnost?
Mislim da ništa ne treba da traži već da se preda gledanju, da pokušava da primi onu što mu slika nudi, a ne da u nju unosi neku priču ili unaprijed spremljenu ideju o onom što tek treba da traži.
Da li je istina to što se kaže da umjetnik slika nesvjesno i da slika treba da djeluje na podsvijest promatrača?
Podsvjesno je veoma značajna strana moderne umjetnosti, pa mislim da rad podsvijesti igra veliku ulogu u prilazu slikama.
Znači li to da će nas traženje unaprijed bilo kakvog poznatog značenja ili predmeta u apstraktnoj slici samo po sebi sigurno spriječiti da je pravilno procijenimo?
Mislim da bi se u slikarstvu moglo uživati isto onako kao što se uživa u muzici – poslije kratkog vremena jasno je, ono se voli ili ne voli. Ali da li je to toliko važno? JA volim jedno cvijeće, ne volim drugo. Mislim da slikarstvo u najmanju ruku daje….pa dajte i vi njemu šansu.
Post je objavljen 03.01.2007. u 20:06 sati.