Godina...odlazi u viječnost...dok ne se ne zaboravi, vidljiva u snovima. Ljudi kroz godinu su prošli, pješke i svakako drugačije. Mirisi su stari i pozanti ponekad, na trenutke ispunili dane. Bilo je velikih ljepljivih vrućina, trenutaka radosti i mnogih trenutaka ispraznih, dana koje sam zaboravio još dok su tekli i dana kojih se nikako sjetiti nemogu. A bilo je i toliko čudnih, ali lijepih trenutaka koje je godina nenajavljeno donijela, zagasila mračne slutnje beskonačnog nemira i odbacile me u sam drugi ugao svemira.
Borba, traje...jer život i jest borba, lov na trenutke, rat s ludilom ljudi, s nerazumjevanjem postojanja.
Koliko sam se puta pitao, treba li sve biti teško dostupno, zašto ja ne vidim u blizini police s nagradom za životna djela? No težak taj put što ga rijetki hode, bose noge uvijek donesu na neko čarobno mjesto, tako mirisnije i tako lijepih boja...i tada sve trnje zabijeno u tabane zaboraviš, svu bol, prašinu i znoj..jer čarolija je trenutak spoznaje da smisao još postoji i imaš dar vidjeti iskonsku pjesmu Zemlje. Na ravni jednog od onih dana, tako posebnih i drugačijih, mirnijih i smirenih...umotanih u pjesmu cvrčaka...bagremovo cvijeće u suton proljeća i grm divlje ruže u osvit ljeta, oštri brid sjeverca u dahu kasne jeseni, miris kolača i voska pred zatvaranje godine....
Ustanite i odite na svoje vlastite staze sa širokog bezbojnog puta dosade...
Zemlja je završila još jedan krug na putu oko Sunca...
Post je objavljen 30.12.2006. u 20:46 sati.