Pregled posta

Imam li ja oči???

Prvo da vam objasnim ovaj naslov koji ima višestruko značenje.
Dakle, imam jednu posebnu osobu u svom životu. Zapravo imam više posebnih osoba u svom životu, ali sada ću izdvojiti jednu jer ona je prva shvatila da ljudi možda nemaju oči. Eh, da... Maybe I won't be alive anymore, but... Ta osoba, tj. cura, tj. Ana je u subotu jednostavno mislila da nema oko!!! I, to je mene danas, kad sam shvatila ustvari istinitost njene tvrdnje navelo na razmišljanje. ToJest (jel se ovo piše odvojeno ili wtf?!), jučer sam imala priliku svog rođaka i njegovu curu koji su došli iz Zadra u posjet mom ujcu malo provesti po gradu. I, tako uzročno-posljedična veza između Aninog oka i mog opširnog predstavljanja Šibenika zimi je došla na vidjelo... danas!!! I, tako ja krenila pisati ovaj post oko pet puta i nikako napisati nešto... Znam što oću i otvorim editor i ugasim ga. Otvorim i opet ugasim... ITakoDalje. Dok nije jednom došao 'pravi trenutak'. E, taj bi bio otprilike sad.
Pa, ono... Ajde malo da vam ubijem vrijeme.

Uvijek sam se divila onim malim gradićima ko iz serije Strasti (e, da, di su mi Timmy & Tabitha koja sliči na Latinčicu?!). Znate, ono, mali lipi grad prepun tračeva i tajni. Naravno, nikad ne bih ni pomislila da ode kod mene žive vještice, ali jučer jednostavo shvatih (e, da aorist) da je Sebenico aka. Gradić na Obali zanimljiviji nego što se čini. Počnimo od mog susjdestva. Sad, ne govorim ja da kraj mene živi neka ruska mafija ili neki Doctor Evil. Ne, ja vam živim u prilično mirnom susjedstvu u centru našeg malog Gradića na Obali. S prozora svoje sobe vidim tri od četiri tvrđave moga Gradića na Obali, a kraj moje kuće su jaslice (ili kako se zove ono di ideš prije vrtića?!) i malo ispod vrtić. Dakako, zaboravih spomenuti da je preko puta moje kuće groblje. Ali, dijeli nas cijela cesta i još mali dio tvrđave sv. Ana. E, usredotočimo se na vrtić.

U vrtiću živi Baba. Zove se Stana i ona kao čuva vrtić i ne znam jel ima uopće obitelji, ali živi sama. I, prije sam ja mislila da je vještica. Ali, kako to biva, kad odrasteš (u nekoj mjeri) jednostavno zaboraviš na vješticu koja živi u tvojoj ulici i koja ima kuću punu cvića svih vrsta. e, i zaboravila sam i na Kuću duhova. ToJest kuću za koju smo m i u vrtiću vjerovali da je Kuća duhova. A, može biti da je samo garaža. Ugl, vratimo se na Babu. Nikad mi nije dala da berem mamule (ajme, kako san je se bojala) i ima onako veliki grbavi nos (ili sam to samo umislila)... Stara je. Možda ima oko stotinjak godina. Ili više. Ne znam. Ona je misterija. Pitam se ima li u kući napitke. Znam da ima mačke.

Dalje, Gradić na Obali ima jako lijepu turističku ponudu koja, dakako, uopće nije zanimljiva. ToJest, želim reći, Gradić na Obali je predivan, prelijep, prekrasan ITakoDalje, ali zabavni dio ponude (noćni izlasci, parkovi zabave i to..) NULA!!! Zero... Mislin, zato i nema mladih turista nikad. Ma, šta ja sad pričam. Udaljavam se od teme.

I, dakle, što mi još dokazuje da ja nemam oči??? Pa, ono... Ma, taj dio nije važan. A, možda je i najvažniji ali vam ga neću reći (buahahaha...) Uglavnom, da vam malo prosvijetlim mozgove i duše:
Ako se jedna vrata zatvore, neka druga će se sigurno otvoriti ili su već otvorena. Samo nemojte predugo gledati u zatvorena.
I, ovo ne vrijedi samo za uspjehe u školi/na treningu/karijeri. Remember that!



PEACE .