Ispustam iz ruku
zadnju milost nade.
Dok zora svice u daljini
zvuk orgulja se cuje .
Nebo je nocas tuzno,
zvjezde ne trepere.
Glas ukocen
drhtava dusa,
i ruke se tresu.
Saljem zadnji pozdrav
nebu u visine
tuznim drhtavim glasom,
uz vjetrove
zvuke orgulja.
.......................
Neko u osvit zore spava,
neko grli i ljubi
svoju dragure neko
tumara utihnulim ulicama,
neko u osvit zore doji djete,
neko place, tuguje, putuje.
Al uvjek je neko u osvit zore
budna sjenka koja uziva
u mirisu freskog vazduha.
Dalekom plavom pogledu.
Posmatrajuci jutro na Tivtom
car utihnulog,mirnog gradica
na pjeni od mora.
Lijepo je bit sam
i drugovat s jutrom
jer ono je mirno,
necujno i tiho
kao ova dusa
sto pise.
Bozanstven pogled
s prozora sobe.
.......................
Ne pokusavaj plakat
jer suze su lazni sjaj
ne pokusavaj pricat
jer rijeci su suvisne
u mometu bola.
Dal smo rasli
dal smo umirali
niakd necemo znati.
Ne skreci pogled
na drugu stranu
jer tamo me nema
neces me naci.
Ne gledaj znakove
pored puta istine
jer istina ne postoji.
Pogledaj u dusu svoju
Pogledaj ocima djeteta,
sacini osmjeh od
zlatnih sraka sunca,
sacini oci od svemira.
Ne trazi me u snovima
necem me naci.
Pronadi put
ka svojoj sreci
mometa osmejha
jer ja tonem
nikad me neces naci.
Potarzi osmjeh djeteta
kojeg si imao.
Potrazi tisinu
onu koja govori
zvukom koji je u nama.
........................
Presusili izvori rijeka,
necuje se sum
kristalne vode izvora
zivota.
Necujno i tiho izgubi se
odsjaj sjenke u vodi.
Noci su hladne u tamnoj sumi
bez zvukova jeke,ljudckog osmjeha,price.
Hladno je
al grije me pomisao
da cu sutra ugledati sunce
jedinu svjetlu tacku u ovom
grotlu ludila pakla.
Ponekad me probudi
kukavicin jecaj ptica.
Kad sanjam tamo bjezim,
tamo se sklanjam.
Budan ustanem al
vidjeh da i njih nema .
Nestao je zvuk,sapat.
Blaga tisina noci.
Ona koja plasi kukavice,
ona koja hrabri neustrasive borce.
Al nestao je odraz kojeg pamtim
u hladnoj kristalno cistoj rijeci.
Lik djecaka tek stanulog
na nogama ,
tekprogledalog zivota.
Zeljnog fudbala,
zeljnog klikera,
djecijeg osmejha.
Neznanja za bol, tugu,strah,
neispavane noci .
Nestao je osmjeh topline,
nada za dalje pobjede.
Jel tada nemadoh djetinstvo,
tada imadoh zvuk tisine,
imadoh puske,
imadoh zelena hladna polja.
...............................
Nepoznatom....
Oprosti tesko je izgovorit.
Priznat greske tesko je reci.
One koje nisampocinila
jer one su prazne za tebe,
nemaju znacenja,
obicna varka vremena
svega sto smo imali.
Moj lik je blijeda sjenka
zaborav vremena koje
je nekad davno postojalo
u snovima nade.
Tamo gdje zive sanjari,
Tamo gdje uvjek letis,
u budnim snovima
Nema ih vise,
nestali su snovi,
osmjeh s lica,
izgubila sam vedri sanjiv
pogled u ocima.
Nestao je .
Tesko mi je izgovorit
rijeci oprosta,
pmilovanja,
presjeka snovidzenja,
jer te nikad nisam upozala.
................................
Izvan moguceg
Uzalud je traziti tvoj gordi glas,
Tvoj duboki plavi pogled
i hladan dodir na vrelom obrazu.
Tvoj lik budi nemogucu misiju
za nas dvoje.
Cak i onaj poljubac
kojeg smo cekali
onog hladnog jutra,
pored mosta,gdje rijeka
cuvala tajnu nemoguceg.
Pogledi su govorili
vise od riejci,
ruke su upozoravlae
ali ne to je bilo
izvan moguceg.
Ja i ti.
Post je objavljen 19.12.2006. u 20:51 sati.