Jedno pitanje: da li se ikada osjećate kao da vam ne može biti gore u životu i da se svaka jebena stvar koju taknete isti tren sjebe…
Ne znam da li je ovo sve slučajnost, ali to je sad postalo zbilja prenaporno.
Ovaj tjedan, kao i prošli osjećala sam se toliko poniženo, depresivno, ljuto…
Mogla bih reći da je škola jedan od krivaca, ali ima tu još nekih stvari. I naravno ovo ne bi bio pravi post da ne spomenem put u Salzburg. Jednom riječju: katastrofa!! Nadam se da više nikada neću ići na tako jadan, grozan i dosadan izlet. Što reći nego da smo se smrzli ko' pi… , da smo sami bili pet punih sati na kiši, da nas je glupi vodič prepeljo preko Salzburga u roku od jedan sat, da su Luciju,Gogu,Dinu i mene izbacili iz kafića, …
Nismo se smjele pošteno zagrijat već nam je glupa ženska pokazala na sat da je vrijeme da odemo. Kako galantno odjebavanje, ma to još vidjela nisam. Da se tako ponašaju ovdje ne bi dugo radili. I opet nas četiri završile vani, na kiši i hladnoći. Dina i Goga su prošle u crkvu (kud baš tam….), a Luce i ja u obilazak. Ma bio je savršen. Tamo smo srele neku Hrvaticu koja nam je jebala sve po spisku, onda neka tri Njemca kojima je moja draga uletila u kadar dok su se slikali,… ali vrhunac je bio kada smo stajale u glupom prolazu i prepirale se. Ne ja i Lucija, već naše cure. Ali to nije sve naravno, trebali smo se naći u četiri sata na trgu da krenemo za Klc. Mi onako promrzli, živčani, gladni i žedni čekamo rasku koja je kasnila deset minuta. Pa njen je posao da čeka ona nas, a ne mi nju.
Poludila sam, to je bio jedan od najgorih izleta do sada. I onda se vozimo u busu, računajući da bi još mogle stići do Klc-a oko 11-12 h navečer. planirale smo svratit do Zihera. Ali, naš vozač se lijepo zagubio u Austriji pa smo od Salzburga do austrijske granice putovali 6 i pol sati. Da li je to normalno??! Ne nije. Moj jedini zaključak svega ovoga.
Ovaj tjedan mi je bio jedan od najstresnijih u životu, koji je jako dugačak.
Pisala sam testove iz fizike, njemačkog i kemije. A ne znaš koji predmet bolje kužim.
Još njemački nisam ni mogla učit kad sam se sjetila izleta u Austriju. I to je bilo veoma tragično. Nismo znale beknuti apsolutno ništa tamo.
Iz matematike ću imati dva, fiziku sam napisala za pozitivno (nadam se), njemački ne želim komentirati a kemija- kaj bude, bude. Pa ne mogu se sad ubiti. Samo sam danas izgubila pola živaca pod povijesti. Trebala je pitat, ja nisam knjigu ni taknula. Bilo je zabavno…
Ali zato je petak gotov, sada se odmaram ovaj vikend. Večeras i sutra idem van, ma jedva čekam.
Djevojke moje nalazimo se danas u 7h. nemojte da vas čekam!!
Uglavnom, people, vidimo se.
pozdrav svima
Post je objavljen 15.12.2006. u 16:07 sati.