Ujutro ustaneš na lijevu nogu i mrziš cijeli svijet...do podne kažeš svakom što ga ide,po podne se posvađaš sa starcima...i onda izađeš van...
i sve nekako nestane, ispari...sva ta negativnost koja te okruživala taj dan...
i znaš da to samo malo osoba u tvom životu može postići...
i ti si bila baš s jednom od tih na kavi...
I drago ti je što postoji u tvom životu.
Predivno.prekrasno.
I ti ne želiš biti bezobrazna prema toj osobi. Ne, ni najmanje. Ali je to u tvojoj srži, biti bezobrazan.
I ti ne kažeš ono što sigurno misliš.ne, ti šutiš, po običaju.
I u tom trenu mrziš se zbog toga.
Zar bar jednom ne možeš odbaciti masku?
I ti se nadaš da ta osoba ipak shvaća, da je to tvoj obrambeni mehanizam.
I žao ti je.
I ne shvaćaš se.
I ipak ti je drago što bar ta osoba nije ista kao ti.
Bilo bi to strašno.
I ta osoba kaže da je nesigurna.
I ti se iščuđuješ, a istina je da si ti još gora, jer ti to ne želiš priznat.
I zapravo shvaćaš da nije ni čudo što se ona tako osjeća uz tebe
Jer ti si emocionalno disfunkcionalna.
I promjene su nužne, ali ti se ne odlučuješ na taj korak.
I povlačiš se u svoje odaje.
I osjetiš kako te peku oči od neproplakanih suza jer ti ne možeš više ni plakat.
Jer znaš da to više nije ni vrjedno.
Jer ti se nećeš promijeniti.
I izgubit ćeš se opet u vrtlogu svojih crnih misli.
I spavat ćeš na hladnoći, a ta hladnoća neće biti ni usporediva s onom u tvojoj biti.
I samo će rijetki srušiti tu blokadu u tvojoj glavi.
I samo će rijetki shvatiti tebe, kad se već ti ne shvaćaš.
I ja ću Samo reči da si ti jedna od njih.
Jer ti si ipak uspjela.
Hvala ti!
Below the din
I hear a voice
It’s whispering
In science and in medicine
“I was a stranger
You took me in”
Isis
Post je objavljen 14.12.2006. u 19:44 sati.