Nikad nismo sretniji nego kad vjerujemo da smo sretni.
Ima dana i sati,
kad te ništa ne veseli,
kad ti srce i ne žali, i ne ljubi,
i ne želi,
kad te ovlada mračna pustoš
u dubini tvojih grudi,
kad ti pogled besmisleno
u daleke ravne bludi...
A težak se otme uzdah,
i tvoje se čelo smrači,
i ti ne znaš u tom trenu,
ni otkud je, ni što znači.
Što ja hoću? Čemu srce žudi?
Ima riječi koje pomažu da se živi,
ima ljudi s kojima nas uvijek
vežu želje a sudbina dijeli...
Postoje riječi nježne,tople i blage
koje nas usrećuju, smiruju i u tuzi tješe.
Postoje riječi duhovite,vedre, lepršave,lake
od kojih se ljudi razblaže i smiješe.
No ima riječi teških,tvrdih kao kamen,
a kad padnu nanesu bol
i ostave na srcu ožiljak i trag.
Post je objavljen 14.12.2006. u 12:50 sati.