Marketing
It feels like sugar & spice...
Opet me nije bilo predugo. Ali ovaj put nisam ja kriva. Najozbiljnije. Nekako sam uspjela pokvariti kompjuter, sve živo na njemu je jednostavno crklo pa sam ostala bez neta na duže vrijeme...što ste vjerojatno i primijetili.
Inače, ovih dana se osjećam jako, jako čudno. Vrijeme je potpuno neprimjereno za ovo doba godine, sunce uporno sja i prkosi datumu koji je odavno prešao u zimski. Ali neka njega...dobro nam je i ovako! Ja sam još uvijek sama i zaljubljena u krivu osobu iako se trudim da više ne bude tako. Ništa se zapravo nije promijenilo ali ja sam začuđujuće sretna. Bez nekog posebnog razloga. Jednostavno...jesam!:) Znate ono kad se iznenada počnete osjećati nesputano i zadovoljno, a da to nije ničim izazvano? I svi problemi čine se nekako manjima, lakšima? E, to se meni upravo događa. Iako još uvijek lutam potpuno nepoznatim putevima u potrazi za onim što toliko želim, cesta kao da više nije od betona nego od najljepše mekane trave. One zelene i svježe koja simbolizira radost i novi početak. Neobično je krenuti s osmjehom u oblačno jutro, smijati se sitnicama koje inače ne primjećuješ. Neobično, ali prokleto dobro! A na dobre se stvari lako naviknuti. Nemam pojma otkud se pojavilo ovo raspoloženje niti koliko će potrajati ali jedno je sigurno...dok traje, uživam! Lijepo je za promjenu zaboraviti na ono što ide krivo i posvetiti se stvarima koje su baš onakve kakve trebaju biti. Ma koliko malo ih bilo. Lijepo je odjednom primjetiti da ipak postoje ljudi koji te vole. Možda ne oni od kojih to tražiš, ali to prestaje biti važno jer poželiš uzvratiti osmjeh ovim drugima, usrećiti nekoga makar ni sam nisi dovoljno sretan...
Znam da razumijete o čemu pričam pa neću više analizirati, dovoljno je reći da sam dobro. Da, to je prava riječ.
'' I feel good...I knew that I would now,
I feel nice...like the sugar & spice,
so good, so good....I' ve got you!....''
Doduše, nemam ja nikoga ali i to će se jednom srediti, ima vremena za sve. Samo ga treba znati iskoristiti! Znam ja da će mene opet uhvatiti ona moja tugaljivost čim se još malo zagrije ova predbožićna atmosfera...svi šetaju držeći nečiju ruku u svojoj, na televiziji se jedan za drugim redaju samo romantični filmovi, a iz svih zvučnika odzvanja ''Last Christmas'' i podsjeća me da ni ovog Božića nemam kome pokloniti svoje srce. Ali, nema veze...ja ću ga umotati u prekrasan crveni papir, zavezati veeeliku mašnu i prošetati ulicama noseći ga u ruci, s osmjehom na licu. Zar je moguće da ga nitko neće poželjeti?!
Znam da nije. I zato sam sretna!:)
Post je objavljen 13.12.2006. u 22:54 sati.