Lutajući internetom privremeno postižeš popunjavanje rupe koja ti u pozadini svijesti konstantno stvara onaj neki osjecaj da toliko toga propuštatš. Katkad mi se čini da je internet najvise dobro došao razvoju ovog ustroja u kojem smo samo poslušni robovi koji svojim radom za globalističku bagru nemamo vremena okusit šta sve život može pružit. Ta utjeha u nekoliko dnevnih minuta elektronskog proživljavanja svega odgađa našu težnju da pobignemo od svega. Nikad mi neće bit jasno zašto smo dopustili da nam se vrijeme toliko kompresira za tuđi boljitak i svede na obično proživljavanje iz dana u dan do smrti. Normalno je da se svi katkad zapitamo da li smo mogli napravit sebi bolji svijet, da li smo mogli uzdignit glave kao društvena jedinka i u lavini jednog tijela rastalit pojedince koji nas kroz svoju od nas danu moć čine hodajućim truplima kojima se upravlja na daljinski. Imagine...
Post je objavljen 13.12.2006. u 02:00 sati.