probuditi se i znati što ovaj dan donosi...nemoguće
zaspati i biti zahvalan na ovom danu...poželjno
živjeti i zauvijek zapamtiti ovaj dan...izazov
san je takav trošak. kad bih barem mogla zauvijek ostati budna. iako snovi znaju biti slatki. ali i zastrašujući. nekako me uvijek ostave razočaranom.
sto dvadeset pet dana...tri tisuće sati...sto osamdeset tisuća minuta...deset milijuna osamsto tisuća sekundi...
želim znati da se to sve isplatilo. ne zato što tako drugi kažu, već zato jer se ja tako osjećam. nadam se da ću se tako osjećati.
milijuni pahulja snijega...zašto to ostali ne shvaćaju?
život je prepun ''nevažnih'' stvari da bismo ih uopće bili u stanju ignorirati. šteta.
Post je objavljen 08.12.2006. u 09:00 sati.