Promatraš ponekad odozgo.pa se prisjetiš te pustoši duša.pa srce ne poskoči.
Pa se razlije još malo u tebi gorčine... i oni koji su nekad bili lijepe duše,zapustili su se,krenuli nekim drugi putem.pa promatrajući tako svijet odozgora vidiš i sebe među njima,nekakvog stranca što čuči nigdje.
Previše se sve vrti oko pustih riječi. Čemu tolike riječi u ovom svijetu ?
Suvišno je mnogotoga.kad mnogo se može i drugačije reći
U ovom svijetu ja imam nekakvu snagu.i smijeh i mudrost. Ali ne želim ..manipulirati,i nesvjesno,nikako.
makar sam tako 'na gubitku', meni je to samo dobitak
Svaki neka bude kakav jest iznutra.
Svaki neka radi kako ga je volja,i neka griješi..
I svaki neka je slobodan
U ovom svijetu mi to još uvijek možemo --jer sloboda nije fizička
Moja snaga je izvediva.nju se može usmjeravati.trnovit je put i treba pak stalno učiti.
Usmjeravati,ali ne i..manipulirati. A,ne želim ni da je teško. :-)
Manipulirati nevalja ništa. jer tako se gubi ona individualna svačija svrha ,koju treba osvještavati ... Svi. Slobode nam fali, svima, puno puno slobode uma
Moje oslobađanje oslobodilo bi pak nešto nježno svjetlozeleno i jarko svjetloplavo.neznam što to znači, ali ipak to sigurno znam.
Što je nama? I gdje smo se izgubili onakvi kakvi jesmo.. Kako se samo desilo da toliko idemo protiv sebe
"Kada najviše mislite da ste sami, tek tada niste,jer On je s vama". , rekao je jedan dragi čovjek od povjerenja. No,ipak,kako vjerovati Čovjeku.kad je on samo još jedan Ćovjek.
I gdje je taj Isus,,sada je vrijeme da se pojavi
Post je objavljen 06.12.2006. u 21:55 sati.