Marketing
Make me wonder what's the meaning of life
Slusham srce grada kako kuca. Polako. Umorno. Tromo.
Grobnice zaboravljenih. Rushevine uklesanih. sume izgubljenih.
disu, ali jedva.
Zrak je otrovan. Zagadjen necistim dusama, zlobom koja prozdire, ravnodusnoscu koja ne bira zrtve.
cujem zavijanje prokletih. siri se maglom kroz postojanje. varkom dobiva. Ne kleci, vec uzima onima koji klece.
Tko odluci da oplakuje, sam ce zavsiti oplakivan.
Zaboravljenje su vrijednosti dobra. Moral je utopljen. Samilost bachena na rub ruba.
Duhovi su postali izopaceni, a sjene izgubile oblik.
Gledam nebo kako place. Ne uspijeva isprati ni zrno pijeska u pustinji unistenja.
Oblaci upijaju sivilo. Ali uzalud, jer ono se siri svakim dodirom i uzdahom zivih. Postaje vjecno.
Ne postoji granica neba. Ne postoji smrt vjecnosti.
A naivno nebo æe suze liti i dalje.
Vidim blijedo mrtvilo. Zatupljeno ne shvaca da je zivot negdje drugdje.
zilama grada tece sve manje krvi. Ulice se raspadaju, a zdravu krv pustaju u ponore da trune.
Bol tijela postaje bol duse.
A napustiti ovo znaci nositi oznaku- lud, medju zdravima. eh,samo da vam velim...vishe necu dolazit na komp uopce...mozda nekad dodjem da vidim ovaj blog...mozda josip nastavi pisati...ja ne! eh,zbogom..................................Josip volim te najvise na cijelom svijetu i uvijek cu te voljet bebach moj :)
Post je objavljen 06.12.2006. u 17:11 sati.