Ne volim ove dane! Hladne dane na koncu studenog. Snijeg se sakrio negdje iza kratkih rukava po danu, i lagane jakete navečer. Ljudi se ponašaju selektivno kao kojekakve matematičke funkcije strogo određene intervalima pohlepe, zavisti i bez suosjećanja pričaju vam o svojim planovima za ovu zimu.
Ne tražim Djeda Božičnjaka da mi pošalje dar sa Sjevernog pola. Tražim ljude koje volim oko sebe. Ne moraju doći do mene, Bože pusti me k njima. Velika želja za maloga mene. Ambiciozan ne može biti svatko. Nisam perfekcionist. Realist su ljudi koji ne vole sanjati. Ja sanjam o savršenom svijetu. Moralisti ga neće izmijeniti nikad. Čovjek je nesavršen. Katkad je više-manje licemjeran, i tada glupani kažu da je moralan ili da nije.
Bilo je trenutaka kad sam bio licemjeran, kad je pohlepa u meni bila jača od zavisti prema sretnima. Sreća je dar s neba koji nije savršeno raspoređen među ljudima.
Ne želim kazati da su neke stvari nemoguće, ne želim ostati nedorečen, ali se bojim da violinist može odsvirati istu melodiju u drugačijim ljestvicama.
Želim biti s tobom.
Post je objavljen 01.12.2006. u 10:07 sati.