Marketing
SNOVI - SAMO PODSVJESNE MISLI ILI NEŠTO VIŠE?
Obožavam sanjati i jedna sam od osoba koja se često sjeća svojih snova. Ali uvijek me mučilo da li ti snovi zaista imaju neko značenje ili su oni nastali samo kao reflektirajuća stvarnost moje podsvijesti?
Za nekakve studije i objašnjenja otiđite na http://jagor.srce.hr/~nzimjan/snovi.htm ili malo prosurfajte internetom. Ja preferiram pričati iz vlastitog iskustva nego proučavati studije koje mi ionako ne mogu ništa konkretno dokazati... 
Dakle, snovi... koliko su odraz nekakvog podsvjesnog razmišljanja, ili osvrt na neke prošle događaje, ili ipak imaju nekakvo dublje značenje... Želi li nas nekad On od gore upozoriti na nekakve buduće događaje putem snova?
Kad sam tužna i razočarana, uvijek bježim u krevet, stisnem oči i prepuštam se snovima... 
Nekad su lijepi, nekad su ružni, nekad ih uopće ne razumijem, nekad ih se sjećam kao da mi se to zaista dogodilo, nekad ih znam prepričati onaj trenutak kad se probudim ali ih zaboravim za 5 minuta, nekad ih se uopće ne sjećam... 
Na ovo me razmišljanje naveo naravno moj zadnji san. Jutros sam se probudila i nisam mogla vjerovati kako su mi još uvijek žive slike pred očima. Nisam mogla vjerovati da se nisam nimalo prepala iako je san prilično ružan... 
I sad razmišljam zašto sam to sanjala???
Priča ide ovako: moja prija i ja u mom autu, vozimo se gradom u predvečerje, iz jedne sporedne ulice, u krivom smjeru na mene nalijeće jedna gospođa u nekom malom autiću. Imala sam izbor zabiti se u nju ili se pokušati popeti na pločnik, ali na pločniku je bila majka s djetetom u kolicima i morala sam se prepustiti sudaru... Svega se sjećam, kao da je trajalo nekoliko minuta, čak sam imala vremena razmisliti što ću napraviti?! Dakle, zabila sam se u fino u tu gospođu, ušla mi je u cijelu haubu. Nikome nije bilo ništa (?!), a nas dvije nismo čak bile ni prepadnute. Izašle smo iz auta i ugledale policajce u neposrednoj blizini, i tada je mojoj pametnoj glavici sinilo da sam popila 
pivo, dvi nedugo prije i da ću lagano popušit. Sreća u nesreći, moja prijateljica ima vozačku i nije pila, dakle jednostavno rješenje je bilo da kaže da je ona vozila... Policjoti su došli do nas i odmah počeli istragu o nesreći. Moja prijateljica nije rekla da je ona vozila, nego da je ona JA, što mi opet nikako nije jasno... I da je kao JA vozila... Hm... No da ne duljim, ne znam kako smo završili, jesam li uspjela, tj. ona u obliku ja, dobiti odštetu i jesmo li uspjeli prevariti državu i sve ostale upletene u slučaj JA-NE JA, znam samo da se sjećam takvih nekakvih glupih detalja tipa: točna ulica gdje se sudar dogodio, kako je izgledala žena s kojom smo se sudraile, proces cijelog sudara, čak se i policjota sjećam. 
Jutros kad sam se probudila samo mi se jedna misao vrtila po glavi... Zašto sam to sanjala?? S obzirom da često, pa i prečesto sjedan za volan sa barem 0,01 promila... jeli stvarno Bog odlučio da me upozori na vrijeme ili...
Nije mi baš svejedno, mislim da ću večeras pješice vani...
Post je objavljen 24.11.2006. u 13:24 sati.