Marketing
...bila je to noć bez pameti...kad bih promjeniti mogla...ja bih htijela to izbrisati....
..Bez pameti?....goru izliku nisam mogla smislit....izdala sam te.... tebe koji me cjeniš....tebe koji me nasmijavaša...tebe koji s menom ideš u zubara iako se toga bojiš....tebe koji mi svaku većer laku noć zaželiš...tebe koji mi dozvoljavaš da budem ono šta jesam...tebe koji mi se ne rugaš jer se rasplakat mogu i na reklamu...tebe koji me VOLIŠ...a zbog koga,ćega....zbog NJEGA...zbog njega koji je to meni isto ućinio... nisam te prevarila kao on mene... nisam se mazila s NJIM...nisam se ljubila s NJIM...ali sve to sam željela tu noć...željela sam biti s njim...ljubit ga....zašto to ućinila nisam?....nisam sigurna u razlog... najviše sam se bojala da će me opet povrijedit...da će ljudi o meni okolo prićati ružne stvari...znala sam da te ne smijem izigrati...ali opet sam cijelu većer provela u njegovom društvu...trudila se slućajno ga dotaknuti...uhvatiti njegov pogled...zabavljala se...plesala...smijala...bila sretna...dok si ti kući spavao...znao si di idem...i nisi se ljutio...još si me nagovarao da idem...zabavim se...nisam znala da će biti tamo...jer o njemu nisam ni razmišljala...ali jedan njegov pogled bio je dovoljan da mi opet uđe u glavu...mislim oćito nikad nije ni otišao...samo je opet isplivao na površinu...ali zašto...pa zašto se ja NJEMU uvijek moram vraćati...zašto ne mogu se TEBI predat cijela...biti samo tvoja POTPUNO...i mislima i tijelom....zašto?...jer s tobom mi je predivno...mnoge bi mi cure zavidile...mislim zavide mi...a ja opet tražim njega...i nebi mene bolilo sve to...da ti nisi tako dobar...da ti mene ne voliš toliko...i onda u 4 sata te noći dobijem tvoju poruku:˝ mala samo mi javi kad dođeš kući,kiša je i cesta je skliska pa da znam,iako ne sumnjam u vozaćke sposobnosti Shumija(Lipoticina sestra).i nemoj mislit da nisam spava,ovo sam navija sat˝...to je bio lom... vidim Lipoticin,Najluđin i Shumijev pogled i pitanje:curo zašto mu to radiš,pa ne razumimo te,imaš sve šta poželiš,nemoj se ljutit ali ne zaslužuje te...
poželjela sam propasti u zemlju od srama...gadila sam se sama sebi...htjela sam se istući...izlazim iz auta...i suze teku niz moje lice...za mnom izlazi Shumi... grli me...i govori:Zvrka ćine cure ružnije stvari svojim dećkima kao i oni njima,nisi ga prevarila fizićki,ali ućinila si još gore...to je ružno i jadno...ali sad moraš dokazati da si super cura s manama i vrlinama,a tvoja vrlina je svi znamo iskrenost i budi iskrena prema njemu...ili ga ostavi ili ili mu sve reci i ostani s njim ali onda budi samo s njim...a onog malog plavog(ne onog iz priće) zaboravi...i na kraju sam došla kući...i razmišljala...i zakljućila da mi niko ne može reći da ja njega ne volim i nisam zaljubljena...jesam...i zato sam odlućila ne biti tuka i reći mu sve...šta će nakon toga biti...hoće li me i dalje voljeti, hoćeli me i dalje htjeti ne znam...ali znam da zaslužuje istinu...a šta se tiće NJEGA...on će uvik biti moja prva ljubav...ali sad STVARNO mislim da je gotovo...mnogo puta sam to rekla ali ovaj put je i ON sam to priznao...a sad sve ostaje na njemu kad mu sutra kažem...volim vas sve i nadam se da vam nisam pala u oćima....šaljem vam najveći poljubac
Post je objavljen 23.11.2006. u 23:22 sati.