Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/blog1989

Marketing

Ništa nije tako loše da ne može biti gore

Zadnji post izbrisah. Nešt sam stisnula. Tuks. Al ovi blogovi ne da se*u ne SE*UUUUUUU.

Izgleda da su se toliko uživili u uvođenje izmjena i nadogradnju servera da više i sami ne znaju da rade te na kraju rezultat ispada katastrofa. Više ni dizajn ne moš promijenit a da ti ne obrišu komentare prethodnog posta. Kao da su mojoj baki dali da im uređuje te stvari.

Kao što ste vidjeli (a možda i niste) promijenila sam naziv bloga iz 1989 u Kad ima i volje, ima i načina. Iz nekoliko razloga: 1. Onaj prvi naziv nije imao svrhe, 2. Zadnjih dana sam poludjela za mudrim izrekama, 3. Sadašnji naziv točno opisuje moj slučaj, tj. Da želim postati doktorica te da sa svojom voljom mogu naći i način da to napravim.

I dalje me drži ludilo za faksom. Definitivno. I dalje samo na to mislim. I nije mi baš lijepo. Stalno mislim da neću upast u Zagreb na faks jer neću položit prijemni. A one riječi: Ma daj, ti sve znaš!! 100% ćeš upast!! Ako nećeš ti, tko će drugi!!! i dalje slušam. Da. I dalje to govore. To mi jako puno pomaže. rolleyes Ubi Bože.

I eto jedne ironične stvari: Ne znam ni šta sam jučer jela a stvari s faksom su sve unaprijed isplanirane. No, moje sjećanje je i dalje u krizi. Al ozbiljno. Sve odmah zaboravljam, ko da imam 80 godina, a ne 16. Đizs.
U subotu smo Tea, Mihaela i ja išle Karolini na rođendan. I bilo je super, al je mene boljela glava. Ironična stvar da me i na Teinom rođendanu boljela. Mora da je uzrok Teino (Picušino) neprekidno pjevanje Colonijine pjesme Do kraja s napola krivo izgovorenih riječi. Tako riječ borim prerasta u bojim. Tipično za picušu kojoj to nije jedini primjer takve blesave pogreške. No nabrajanje bi dovelo ovaj post do beskonačnosti.

Tako da me cijelu nedjelju boljela glava i jako sam se čudno osjećala i ponašala. Bila sam nervozna i cijelo vrijeme sam mislila na to da moram učit kemiju, a ne da mi se. I nisam cijeli dan učila ni kemiju ni Antu. Jer sam došla do zaključka da ću antu učit u ponedjeljak ujutro a kemiju ni neću učit. I navečer sam dva sata kukala mami kako ću dobit jedan iz kemije. I bila sam tak tužna. To uopće nije prilično meni. Ali eto. Onda me mama poslala u krevet u pol deset, al ja sam svejedno mislila na moju buduću jedinicu iz kemije. I nisam se ni naspavala.
Al ujutro sam tri sata učila kemiju (Antu uopće nisam) i dobila 5. Ne sjećam se kad sam dobila 5 iz kemije. Mislim da ni nisam. Al to sad nije važno. Važno je to da ću dobit jedan iz Ante sutra.

Imam osjećaj da još toliko toga imam za reći. Ali riječi jednostavno ne izlaze na površinu. Tako da to ostavljamo za idući post. mah

Image Hosted by ImageShack.us

Moj budući auto. Ja sam kul!! smijeh smijeh smijeh


Post je objavljen 20.11.2006. u 21:18 sati.