Nedjeljna večer klizi u noć...a sati su stali i zamrzlo se vrijeme. Tek sekunde ljepljivo pomičnu naprijed...usporeni svijet. Izvan tople sobe mrzovoljni je svijet lažljivih ljudi. Ali izvan te iste sobe, daleko u tom svijetu je i jedno maleno sunce...
Njegovo je svjetlo varljivo...ali iskreno, privlači me i ka njemu misli lete poput krijesnica ljeti i sove zimi... Čini se u svojoj ovoj memljivoj stvarnosti kako ima još boja u posrnulom svijetu i baš mi dođe milo od spoznaje kako baš ja te boje i vidim...ništa nije slučajno...jer ne može slučajnost biti kada se dogode stvari o kojima sanjaš i dođu mjesta na koja u snu bježiš...
To malo preostale čarolije života pažljivo skupljam i stavljam u đepove, duboko u zakutak da se niti jedno zrno ne izgubi...
I svijet i noć zvuče kao jazz, ili blues starog crnca pred jutro u zadimljenoj kavani..
Ima taj trenutak svoju moć, poput jutra i rađanja sunca, i zalaska...zime i proljeća...
Post je objavljen 19.11.2006. u 19:54 sati.