kad me u odrazu ogledala vidiš
bježi
jer nisi dovoljno jak i nisi dovoljno slab
da shvatiš pa
bježi
hodaj gradom i ne gledaj ljude
bježi
jer nisi dovoljno dubok i nisi dovoljno plitak
da pamtiš pa
bježi
gdje mi u lice jednom pljuneš
bježi
jer nisi dovoljno juda i nisi dovoljno bog
da ostaviš pa
bježi
lutaj kroz beton i ne slušaj priče
bježi
jer nisi dovoljno lud i nisi dovoljno zdrav
da ostaneš pa
bježi
bježi, otpade kukavnog svijeta jer
u zrcalu ti odraza nema
a misliš da jedini postojiš
da nije te još, niti na tren
zahvatio pretpotopni vir
pa kradeš to malo mjesta
što si je iskrenost ostavila u
kaleidoskopu života
bježi, jer ću da te progutam
ogorčenim mi ždrijelom
sa svim tim betonskim smijehom
porculanske lutke
Post je objavljen 16.11.2006. u 12:32 sati.