Marketing
a bash se loshe osjecam...BITI ILI NE BITI...vlakovi me fasciniraju...
Nisam vishe izbedirana,sad je to onak bezvoljnost onda ubitacno tuzna...uzas...nisam ni mislila pista do wikenda,ali kad sam vech depresivna aj bit cu depresivna sa stilom
Pritom mislim na ovaj psot. hihi. Ugl. evo sad dok se ubijam sastavih prichicu koja je moj trenutni pogled na svijet. Neam vishe snage nest drugo pista. ae uzivajte. bok
BITI ILI NE BITI
Uvijek su mi postavljali to pitanje,ako ne postavljali,onda sam ga čula. Poznato je. Korišteno posvuda. A opet. Nije istrošeno.
Pa,ne znam na što je Sheakspeare mislio kad je to pisao,ali ja naivno kažem biti. I sve to dok se vlak približavao. A ja sam mirno sjedila na pruzi.Čekajući. Čekajući nešto što nije dolazilo. Ili je?Došla sam na željeznicu,kao i obično. Tražeći. Ljepotu,nadu. Bila sam vidno deprimirana. I dok mi je vjetar sušio suze,a ja gledala u kamen kao da mi je majka rođena,vrisnula sam jer u podsvijesti sam vjerojatno čula vlak koji se približavao. Dala sam na taj način svoj vlastiti obol tišini i trenutku u meni. Ipak,nastavila sam odbijati suočiti se s činjenicom. I vlak je stigao. Izgledao je kao mračna,prazna željezna kutija. –Sanduk,pomislila sam. Tijelom su mi prošli trnci. I iz mojih se usta oteo jedan tihi vapaj. Ili je to bio vrisak. Hrapav i dug. I onda…svjetlo. Još mi je samo prošlo mislima ono isto naivno:Biti….
ja kazem...ne biti...a ipak budem...
Post je objavljen 15.11.2006. u 18:11 sati.