Marketing
Moja mala revolucija
niš strašno no, kak se veli, ako neću ja reagirati, ko će za moje dijete???
Eto, po pričama koje pišem, dosta vas je skužilo da se moj dečko žuri u svemu
. Od motoričkih do mentalnih stvari, sve, baš sve mu je interesantno, brzo uči, uostalom, znate...
Ono što me muči, tj. što nas oboje muči kao roditelje je da je grupa u kojoj se nalazi dosta ispod njega po svemu. Nebi me to toliko brinulo, niti me smetalo da u zadnjih 2 tjedna sve više ne počinje imitirati klince iz svoje grupe. Znam, znam, to je normalno, no mene zabrinjava to što od onog riječitog malca počeo je zabrinjavajuće "loše" pričati. Kad dođem po njega u vrtić, priča mi riječi napola, govori ko mala beba, krevelji se i sva ta njegova komunikacija liči na klince koji ne pričaju a u njegovoj su grupi.
Pred tjedan dana sam pričala s tetom u vrtiću kak je počeo nazadovati, saznala sam koje dijete oponaša, po priči smo zaključili da se prilagođuje grupi, a one su se nadale da će on povuč druge da "poskoče" u razvoju. I je on tetama pomagač jer je spretan, okretan, sve razumije, sve povezuje, debatira, zaključuje sa tih svojih 2,5 godine...
Sve me više muči to njegovo "spuštanje" na razinu svojih malih frendova. I tako, razmišljam da porazgovaram s tetama dali postoji mogućnost da ga se prebaci u stariju grupu, jer je u toj grupi 2doma" ko i u trenutačnoj. Često pobjegne iz svoje grupe k njima, a i tete ga znaju pustiti dok imaju prematanje i pranje mlađih klinaca.
Grupa ima oko 18 mališana, no uglavnom ih je oko 13-15, većina ih ima još pelene i dudu ili flašicu, sa fontom od maximalno 10 riječi... (sve vam je jasno-nadam se).
I meni je normalno da se zabrinem i pokušam naći najbolje riješenje da ne nazaduje već da ide napred kad već žuri.
Pisala sam našem pedijatru, koji ga poznaje, objasnila i dobila odgovor da bi bilo dobro za njega da pređe u stariju grupu koju može i više nego dobro pratiti, a ako vrtić to neće ili nemože napraviti da ga se uključi u neki vanjski program, kao što su to "BISTRIĆI". Jedini problem je što nemaju programa za tako male kao što je Zvrk
, što ne znači da neću nazvati i raspitati se kako da mu omognem. Nije genijalac, ali je napredniji od prosjećne djece njegovih godina.
Od drugog tjedna krećem u malu internu revoluciju za svog malog "Brzića"
Od teta do psihologice, pa do kud me odvede... javim kad što budem saznala konkretno.
p.s.1 i dalje mi neda da se logiram na komentarima pod ovim blogom, već samo pod Pegaz.
p.s.2 I sram vas bilo sve koji niste vidjeli i pročitali a od početka stoji u ljevom boksu ko su mama i tata Vražićka
Eto, po pričama koje pišem, dosta vas je skužilo da se moj dečko žuri u svemu
. Od motoričkih do mentalnih stvari, sve, baš sve mu je interesantno, brzo uči, uostalom, znate... Ono što me muči, tj. što nas oboje muči kao roditelje je da je grupa u kojoj se nalazi dosta ispod njega po svemu. Nebi me to toliko brinulo, niti me smetalo da u zadnjih 2 tjedna sve više ne počinje imitirati klince iz svoje grupe. Znam, znam, to je normalno, no mene zabrinjava to što od onog riječitog malca počeo je zabrinjavajuće "loše" pričati. Kad dođem po njega u vrtić, priča mi riječi napola, govori ko mala beba, krevelji se i sva ta njegova komunikacija liči na klince koji ne pričaju a u njegovoj su grupi.
Pred tjedan dana sam pričala s tetom u vrtiću kak je počeo nazadovati, saznala sam koje dijete oponaša, po priči smo zaključili da se prilagođuje grupi, a one su se nadale da će on povuč druge da "poskoče" u razvoju. I je on tetama pomagač jer je spretan, okretan, sve razumije, sve povezuje, debatira, zaključuje sa tih svojih 2,5 godine...
Sve me više muči to njegovo "spuštanje" na razinu svojih malih frendova. I tako, razmišljam da porazgovaram s tetama dali postoji mogućnost da ga se prebaci u stariju grupu, jer je u toj grupi 2doma" ko i u trenutačnoj. Često pobjegne iz svoje grupe k njima, a i tete ga znaju pustiti dok imaju prematanje i pranje mlađih klinaca.
Grupa ima oko 18 mališana, no uglavnom ih je oko 13-15, većina ih ima još pelene i dudu ili flašicu, sa fontom od maximalno 10 riječi... (sve vam je jasno-nadam se).
I meni je normalno da se zabrinem i pokušam naći najbolje riješenje da ne nazaduje već da ide napred kad već žuri.
Pisala sam našem pedijatru, koji ga poznaje, objasnila i dobila odgovor da bi bilo dobro za njega da pređe u stariju grupu koju može i više nego dobro pratiti, a ako vrtić to neće ili nemože napraviti da ga se uključi u neki vanjski program, kao što su to "BISTRIĆI". Jedini problem je što nemaju programa za tako male kao što je Zvrk
, što ne znači da neću nazvati i raspitati se kako da mu omognem. Nije genijalac, ali je napredniji od prosjećne djece njegovih godina.Od drugog tjedna krećem u malu internu revoluciju za svog malog "Brzića"
Od teta do psihologice, pa do kud me odvede... javim kad što budem saznala konkretno. p.s.1 i dalje mi neda da se logiram na komentarima pod ovim blogom, već samo pod Pegaz.
p.s.2 I sram vas bilo sve koji niste vidjeli i pročitali a od početka stoji u ljevom boksu ko su mama i tata Vražićka
U srijedu Caimán Verde ima koncert u BP-u povodom godišnjice objavljivanja svog prvog CD-a "Cuba linda".
Ako ste ljubitelji izvorne kubanske muzike, sigurno će pokrenuti vaše noge i guzu na cupkanje, a ako još niste čuli kako zvuče, sigurno će vam se dopasti, i natjerati da cupakte u ritmu salse.
Post je objavljen 10.11.2006. u 20:24 sati.