Marketing
...ulomci dnevnika...
...lezao sam negdje u prljavom kanalu ( naravno, samo zbog moje prisutnosti je bio prljav ).
ne savrsenu usamljenost treba podnijet svaki trenutak, u dvoje ne treba podnositi nesavrsenstvo. zar nemamo oci zato da ih istrgnemo, i srce da isti taj cilj sluzi? usput to ni nije tako lose,to je pretjerivanje i laz, sve je pretjerivanje, samo su osjecaji istina, oni se ne mogu pretjerati. ali ni istina nije toliko njena istina , kao izraz svih drugih lazi. malo glupo zvuci, ali je to tako.
mozda ni to nije prava ljubav, kada kazes TEBE VOLIM NAJVISE; ljubav je kada si Ti moj nož s kojim si rezem ruke.
tako je bilo to sve, kao kad je netko cijeli svoj zivot prozivio u psecjoj gajbi, i odjednom sve psecje gajbe su postale protuzakonite, i onda su mu stavili glavu izmedu dvije daske, jedan ekser s jedne strane lica, drugi s druge, i dok su mu polako gnjecili glavu morao je to govoriti : "da, ja cu podrzati zivot u psecjoj gajbi" , ili: "ne, ne zelim vise tako zivjeti!". naravno tako bi vristao to "NE" da bi mu se pluca raspukla.
i onda imas pravo, kada sve moje upravo ucinjene postupke u jedan red poslazes sa starim stvarima, jer iovako cu uvijek isti ostati, i jedno te isto prolaziti. samo se toliko promijenilo da sam postao iskusniji i vise ne cekam toliko do vristanja, dok mi do priznanja ne zabiju čavle u glavu, nego vec tada vristim kada donose čavle, čakšta više i onda kada se nesto pomjera u daljini, tako mi se razvio mozak, ne, nije toliko razvijen, jos uvijek nije dovoljno razvijen.
...kada si se zgrazavala, kad sam te toliko molio: NEMOJ ME OSTAVITI!- to se nije promjenilo jos od onda. zivio sam od tvog pogleda ( s time ne cinim bozanstvenim tvoju osobnost, takav pogled svakog moze uciniti bozanstvenim ).
zapravo nisam imao tlo pod nogama, a od toga sam se bojao najvise, jer nisam znao koliko sam iznad zemlje. ni to nije odgovaralo mojoj osobnosti, a ni tvojoj. jedna istinita rijec, samo JEDNA JEDINA iskrena rijec bila je dovoljna da me malo nize spusti, i sljedila je jos jedna rijec i opet sam jos nize pao, i na kraju nije bilo vise za sto se uhvatiti, i pao sam na zemlju, i osjecam, to se ipak pre sporo dogadalo.namjerno ne zelim reci primjer za takve "iskrene riječi" jer to ce samo zbuniti sve.
"ne savrsenstvo u dvoje" - to si ipak sama krivo shvatila u svom pismu. samo sam toliko htio reci : zivim u svojoj prljavstvini i to je moja stvar. ali sasvim je drukcije ako i tebe uvucem u to, ali ne samo zato sto bi tako ucinio protiv tebe nesto, to je sporedna stvar, nevjerujem da bi mi bilo sto promijenilo san, ono sto cinim protiv drugih, samo ako se to i druge strane tiče. neradi se dakle o tome. ipak je to grozno da svoju prljavstvinu puno gore osjecam na tebi, i pogotovo- sto me to toliko sprjecava da pobjegnem, ne, toliko nemogucim cini pobjeci ( svakako je to nemogucnost, ali tu se izrazava nemoc ). od toga mi se pojavljuje hladan znoj na celu, ni rijeci nema o tome da si ti kriva za to.
u jako malo stvari mozemo biti sigurni, ali sigurno je da nikad necemo zajedno zivjeti, u istom stanu, jedno kraj drugog buditi se, jesti za istim stolom, čak da necemo ni u istom gradu zivjeti. toliko sam siguran u to koliko u to da se sutra ujutro necu dic iz kreveta ( jednostavno moram polebdjeti iz kreveta! tako cu vidjeti tad sebe imrcvaljenog, kao da lezim ispod teskog kriza koji mi potišće unutrašnjost, tezak posao me ceka, da mi se mrtvacko tijelo bar malo uzdigne iznad zemlje, vec kad sam ja pao ). to je tako, sigurno se necu dici iz kreveta, ali to dizanje samo malo premasuje energiju s kojom raspolaze covjek, za toliko sam jos sposoban, toliko jos mogu pobijediti covjecju energiju.
sad sam preko dva sata lezao na kaucu, i jedva da sam mislio na nesto drugo doli do tebe! zaboravljas da ipak jedno do drugog stojimo i gledamo to stvorenje na zemlji, koje sam zapravo ja, ali ja koji zapravo gledam, onda sam potpuno bezznacajan.
zar nije normalno da covjek ode od tamo gdje ga toliko mrze? junacko ponasanje, da ostane bas tamo gdje nije pozeljan, pripada zoharu koji se nekako neda istrijebiti iz kupaonice.
nezelim pricati o tebi, ne, jer to nije moj problem, ustvari je, moj je problem, samo ne zelim pricati o tome...
dakle samo o sebi: sto mi sve znacis u zivotu....!
ne oprastam se. ovo nije oprostaj, jer bi tada pao čak i ispod zemlje.................................
Post je objavljen 09.11.2006. u 13:49 sati.