Marketing
NOVO POGLAVLJE
Jednom samo malo niže u jednom od postova spomenula formulu po kojoj živim: SVE SE U ŽIVOTU DOGAĐA S RAZLOGOM I U SVEMU ŠTO SE DOGODI UVIJEK TREBA NAĆI POZITIVNU STRANU....
E pa vratimo se mi toj formuli. Svašta se živu čoviku izdogađa u njegovom životu, šta dobrih šta loših stvari, ali sve što se dogodilo, bilo je nekad davno, u djetinjstvu, prije nekoliko godina, prije mjesec dana, jučer, ili prije minut-dva... Dogodilo se, ne može se promijeniti, ne može se utjecati na to... 
Uvijek će postojati to dogodilo se. I ne možemo izbrisati tu minutu, taj osjećaj, tu sreću ili tugu... I ne trebamo ni promišljati "...eh da mi je vratit dane i promijeniti to...". Treba samo prihvatit činjenicu da je tako i da smo tu radi toga da se nešto događa... Nešto zbog čega guramo naprijed, nešto zbog čega živimo, nešto zbog čega se mijenjamo... 
Ovaj put opet pričam o ljubavi, kao da je to jedino što se u mom životu događa, nekakva ljubav... A od ljubavi ni LJ... 
Što je to ljubav uopće..? Opet se dijete budi u meni, gleda me onako dječjim očima s odrazom moje duše u njima i pita me onako nevino... a ta je to jubav?
Jeli to kad nekog voliš, ono kad drhtiš kraj njega, sama pomisao na njega te uznemirava...
Ili je to kad kraj nekoga ne moraš razmišljati u nijednom trenutku tko si ni šta radiš nego si baš onakva kakva si sa samom sobom...
Ili je to ipak kad u krevetu osjetiš da vodite ljubav a ne seskate se...
Ili je to kad si za njega spremna odreći se sveg svojeg da dišeš s njim isti zrak...
Ili je to kad nekog poštuješ i cijeniš jer te drži kao kap vode na dlanu i skida ti zvijezde s neba...
Ili je to ........................
Mogu do sutra. Do preksutra. Do kraja života....
Sve je to ljubav... 
Ali jeli ona prava? E to ovisi o nama hoćemo li je znati cijeniti i sačuvati kad dobijemo priliku za nju... Hoćemo li se moći uhvatiti u koštac s njezinim Veličanstvom Ljubavi... Rijetki se usuđuju, zato su i rijetki parovi LJUBAVI...
Mogla sam probat... Mogla sam dati sve... Opet ja... Opet sama za dvoje... Opet nema tko da me prati... A priča o ljubavi... 
Evo svanuo je novi dan jutros, kako sam i rekla... Sutra je još noviji... Zima je došla zajedno s mojim novim poglavljem, uvlači mi se u kosti kao i hladnoća koju osjećam oko srca... Puno sam tražila, previše ljubavi... Tko mi je kriv što je dajem u neograničenim količinama pa mislim da i netko drugi to može. 
Od sutra ću sve napraviti za novo poglavlje. Zatvaram i ovu priču. Glavni likovi dobit će stvarne obrise i pojavljivat se u nekim budućim sagledavanjima života, ali bajci je kraj . Na žalost ovo nije bajka koju ću moći pričati svojim unucima pred spavanje jer djeca ipak zaslužuju happy end. Vrijeme je da se pokrenem, da se nasmijem 
onom ljetu 2006. i Zrću na kojeg vjerovatno neću više nikad otić. Sve sam tamo vidila šta sam imala. Neka i ono ostane u bajci. Vrijeme je da počnem mislit na sebe, da volim sebe i žrtvujem se za sebe... 
Vi ste mi prijatelji moji dragi svjedoci da ću dati sve od sebe, da započnem neku novu bajku. Možda ovaj put bude bajka s happy endom...
Post je objavljen 30.10.2006. u 23:55 sati.