Koliko puta samo sjednemo s namjerom da zaboravimo neke namabitne stvari,osobe, dogadjaje koje su jednog dana bile dio nas u koje smo vjerovali, ulagali, pazili, voljeli???
Hm,samo mogu da pomislim na to kao i vi koji cete citati ili citate ovo sto sam napisala.
Tesko je zaboraviti ono sto nam je drago jer cinjenice su uvjek tu.Milion nebitnih pitanja, pod pitanja, koje kriv?
Kod koga je krivica?Po meni uzalud nekad se pitati jer kad ne ide ne ide ne mozemo nekoga na nesto siliti.Toliko tuznih dogadjaja,poruka,vidljivih nevidljivih,dogadjaja.
Sve su to igre ljubavi, osjecanja,nevinih osmjeha,koje sanjamo.Ponekad sve to podsjeti na djecu koja se osmjehuju,pokusavaju pravilno izgovoriti rijeci mama, tata,i ostale al` se izgube i povuku i izgovore pogresne rijeci koje mzoda znace prave al` nisu shavcenje.
Tako je i u igri ljubavi prvih susreta, poljubaca,dodira,drzanja za ruku ,ponasanja.Uvjek je skriven taj prvi put necega koje pamtimo.Cak i ako ne uspije nakon nekog kraceg ili duzeg vremena on se uvjek negdje oamti i izmigolji.Na hiljade ljudi su se zaljubili sto na prvi pogled,sto na neciji izgled,sto na neciji osmjeh, skriveni pogled,pricu koje pamte.
Pitam sedali one prave iskrene ljubavi postoje?
U danasnjem svjetu nepotrebne gnjevi,ludila, nezadovoljstva,nedostataka para nekih materijalnih stvari?
Vjerujem da postoje iskrena osjecanja koja pokazujes nekad smjelo, nekad cudno?
Da li ona mogu biti uzvaracena ajde da kazem slicnom mjerom?
Vjerujem da mogu jer neko to doceka ranije neko kaznije al` treba se nadati i uzdati se u ono sto zelis jer jednoga dana sve se vrati kad se najmanje nadas,nekome dobro nekome lose.
Jer po meni ako negativno covjek razmislja tako sebi kroji zivot i gleda svjet oko sebe.
Dobro radi dobro ce ti se vratiti.
Nekad nam se svima desi sto ja kazem sebi D-DAN kad ti nista ne ide od ruke,kad si sav kao pokisao s razlogom il` bez njega.Nikad ne zans zasto je to dobro!!!
Svaki dan je za mene novi dan.
I svaki novi dan ti donosi iskustvo vise, u bilo kom smislu .
Toliko ljudi prodje i dodje od svakog naucis po nesto.
Cak i od one obicne macke koja se bori da tog dana zgrabi nesto da pojede, da ponese malim macicima da prezive.
Svaki dan je nacin jedne poztivne borbe za saznanja, upoznavanja samog sebe, usavrsavanjem samog sebe sto duhovno,fizicki, psihicki, materijalno.
Na blagu zalost svi se nekako borimo,za neki opstanak za bolje sjutra!
Sta je sa uzivanjem?
Sta je sa zadovoljstvom?
Malom sitnicom srece?
Optimizmom?
Gdje se sve to krije?
Neko kaze u svima nama koji p[ronadjemo put ka tome ili prije svega momenat za sve to!
Covjek treba biti ispunjen harizmom, optimizmom, da bude nasmijan i s malo snalazljivosti da to sprovede.Jer sve to treba posjedovati da bi doslo do dobrog i uzvracenog.
Uzivane se mzoe nazvati i opisati na razne nacine sve zavisi od osobe do osobe sto je normalno.
Po meni uzivanje je biti na ovom svjetu bilo da je crn ili bjel ti si taj koji ga pokrece, stvara, koliko toliko bolje za sebe.(Tako ja bar radim(
Zadovoljstvo je kad radis posao ili bilo sta drugo iz ljubavi kad ulazes u nesto ili nekoga jer dobro se dobrim vraca.Time sto to radis usrecujes sebe i okruzenje kokos ebe koji cet prije svega postovati i cjeniti kao dobrog covjeka koji se trudi cjeniti te kao licnost.
To je djelimican uspjeh koji dolazi sam od sebe.Jer treba biti prirodan onakav kakv jesi1
Mala sitnica srece.Mnogi se pitaju pa i ja ponekad dali postoji?
Postoji da zaista postoji treba je otkljucati i prihvatiti.
Sreca je kad si zdrav , kad mozes, zelis, hoces,da napravis, uradis, poklonis.
Sitnica je ta koja je momentalna sreca.
Citiracu Antonija De Mela,
"Ako mozete da otkrijete sta znaci biti srecan,
pogledajte neki cvjet, pticu ili djete.
To su autenticne slike ovog Carstva.
Jer oni zive od trenutka do trenutka
U svojoj vjecnoj sadasnjosti
koja nema ni proslost ni buducnost.
Oni su postedjeni krivice, brige,
koje tako duboko muce ljudca bica
i potpuno su uronjeni u iskosku
radost zivljenja koju nalaze
toliko u osobinama ili stvarima
vecu u samom zivotu"
Mislim da cete shvatiti sto je pisac htio reci.
Optimizam.
Ne bih mogla da uspijem i da izgradim dosadasnju svoju licnost da nisam vjerovala u njega.
Ne bih shvatila toliko stvari u zivotu dobrih i losih da nisam iskusila dobru i losu stranu Optimizma i nekadasnjeg Pesimizma.
Treba samo malo vjere
ne prevelikih ocekivanja,
uvjek strpljenja bez idealiziranja
is ve ce doc na svoje.
Drugi cete cejniti vise i osjetices tj. dobiti uvjek nadu za dalje da mzoes uspjeti jer svak to moze.
Post je objavljen 30.10.2006. u 20:12 sati.