Marketing
Ludog li vremena
Pa daj bacite pogled van, ovo sunce i temperature definitivno nisu baš normalne! Nije da mi ne odgovara što je toplo, naime, nemožemo doma peč upaliti, i sad smo u išćekivanju majstora da se smiluje i operira staru "Maju 12" i da joj neki doping da izdrži još malo. Obzirom da neznam koliko Maja ima godina, a izgleda koda je iz doba nakon 2. svjetskog rata... vrijeme je da je zamijeni neka druga, recimo Glorija!??
Pred tjedan dana, smrzavala sam se i oblačila 3-slojnu oblaku, i deblje čarape. Jesam zimogrozna, al baš nisam primjetila da je samo meni bilo hladno...
U petak smo ulatili kao nenajavljena posjeta malom frendu iz zgrade... Slućajno, eto, samo da pozdravimo, i zadržali se skoro 2 sata...
bilo je zgodno i veselo gledati dva mala čovjeka kako se igraju, raspravljaju i debatiraju. Morat ćemo to ponoviti opet za koji dan 
Susjed je godinu dana stariji, no bome nije uopće puno veći. Istina i manje prića, i motorika mu je nešto slabija, no sve je to radi prijevremenog poroda, no zgodni su mi bili, jako, crni i plavi dječačić... i naravno, opet nisam imala fotić...
Baš smo se doma sutradan mjerili, dugo nisam pa da mogu pisati u tabelu nastavak mjera;
visok je 97 cm,
ima 15,5 cm veliku nožnu "šapu", (imam iscrtano njegovo stopalo kad tražim šlapice ili cipelice, pa hodam s kartonom po svijetu i govorim svima da je moj mali živi na velikoj nozi!
Vagala ga nisam, no pretpostavljam da je oko 15 kg težak.
Krasna mjera jednog dvoipolgodišnjaka
Teta iz vrtića ga je uzela za svog pomočnika, kad je tak brbljav i sve zna, pa joj pomaže oko onih manjih iz grupe. Usput, imam roditeljski u srijedu...
Mališu sam ovaj vikend odfurala u grad. Vozili smo se tramvajem i došli do HNK, tamo se istrčao i fino oprao ruke u fontani
.
Prošetali smo do Cvjetnog, a tamo su nas dočekali bubnjari, i to njih 10 koji su imali svoj show. Nemoram reči da smo bili i on i ja u prvom redu, ko bubice slušali i gledali ih kako udaraju u svoje kante.
Naravno da nismo propustili niti vožnju na starinskom malom ringišpilu sa 3 konjića... nekad mi je žao što nisam manja, tj. da nisu te sve igračke veće da mogu i ja na njih...
Obišli smo malo Trg, penjao se i bauljao između onih skela ili kako da ih već nazovem... ušli u namu i kupili šlapice za zimu, naranđaste sa gusjenicom šarenog tijela... baš su mi vesele te šlapice, i tople. A moram reči da i nisu bile skupe obzirom da ostale.
Došli smo i do uspinjače, brže došli gore nego što smo čekali da krene.. pa smo sve to morali i potvrditi isto tako i spuštanjem. Šteta, prekratka je to ruta da se tak mali čovjek može zasititi. Sreća u nesreći pa je počela kiša i kretanje doma smo ubrzali ulaskom u tramvaj... po putu mi je zaspao ko pravi mali puh...
Prošlu nedjelju je sa didom bio prvi puta u kazalištu lutaka i gledali su "Vuk i tri praščića", jučer su njih dvoje gledali "Srećko među bubama", no bube i Srećko ga nisu očito tako dojmile kao Vuk i praščići, ali novost je uvedena-a to je kazalište!
Zadnjih par tjedana moj mali princ se protvorio u velikog Buntovnika. Dobrica je on i dalje, no mali hahar je postao jako, al ono jako prgav, i bahat, i svojeglav, i ne sluša, i kontrira, i inati se i... i... i još hrpu toga. Grub je postao i to jako
, par puta sam mu vratila istom mjerom kako i on mene udari i pokušala mu objasniti... u vrtiću gura i udara druge klince... i stalno pričamo i pita me zašto to nije ljepo, i zašto on to radi (on mene pita zašto nekoga gura...
). Tražimo riješenje i način. Sve to spada u faze, koje će proči, ovo je samo traženje svog mjesta u grupi, "borba za opstanak", oponašanje drugih klinaca koje vidi. A da ne govorim o tome da kopira svakoga koga vidi sa govorom i ponašanjem, bilo to starije ili mlađe dijete. Istina starije bolje prihvati, i lakše se zaigra, ne glupira se i igra se stvarno divno onda, no... istina, ovan je, no rogat je ko mama...
(znam, tati uopće nije lako s nas dvoje...
)
Sve prethodne faze smo uspješno riješili, sad je ova na redu, i svaka nova faza je sve teža, neko mi reče, a nekako mi se i samoj čini da su u pravu. Što su djeca starija, sve je više novosti koje treba upoznati, riješiti pitanja, i saznati odgovore. Ko zna što je u njihovim malim glavicama. Moj zna pričati, pa je tu jedan problem djelomično riješen, a što sa onima koji su još u fazi 5 riječi?! Kako uči u njihove male glavice i odgonetnuti što im se mota
Veselim se roditeljskom.
To će biti moj prvi roditeljski za malog čovjeka.
Pred tjedan dana, smrzavala sam se i oblačila 3-slojnu oblaku, i deblje čarape. Jesam zimogrozna, al baš nisam primjetila da je samo meni bilo hladno...
U petak smo ulatili kao nenajavljena posjeta malom frendu iz zgrade... Slućajno, eto, samo da pozdravimo, i zadržali se skoro 2 sata...
bilo je zgodno i veselo gledati dva mala čovjeka kako se igraju, raspravljaju i debatiraju. Morat ćemo to ponoviti opet za koji dan Susjed je godinu dana stariji, no bome nije uopće puno veći. Istina i manje prića, i motorika mu je nešto slabija, no sve je to radi prijevremenog poroda, no zgodni su mi bili, jako, crni i plavi dječačić... i naravno, opet nisam imala fotić...
Baš smo se doma sutradan mjerili, dugo nisam pa da mogu pisati u tabelu nastavak mjera;
visok je 97 cm,
ima 15,5 cm veliku nožnu "šapu", (imam iscrtano njegovo stopalo kad tražim šlapice ili cipelice, pa hodam s kartonom po svijetu i govorim svima da je moj mali živi na velikoj nozi!
Vagala ga nisam, no pretpostavljam da je oko 15 kg težak.
Krasna mjera jednog dvoipolgodišnjaka
Teta iz vrtića ga je uzela za svog pomočnika, kad je tak brbljav i sve zna, pa joj pomaže oko onih manjih iz grupe. Usput, imam roditeljski u srijedu...
Mališu sam ovaj vikend odfurala u grad. Vozili smo se tramvajem i došli do HNK, tamo se istrčao i fino oprao ruke u fontani
. Prošetali smo do Cvjetnog, a tamo su nas dočekali bubnjari, i to njih 10 koji su imali svoj show. Nemoram reči da smo bili i on i ja u prvom redu, ko bubice slušali i gledali ih kako udaraju u svoje kante.
Naravno da nismo propustili niti vožnju na starinskom malom ringišpilu sa 3 konjića... nekad mi je žao što nisam manja, tj. da nisu te sve igračke veće da mogu i ja na njih...
Obišli smo malo Trg, penjao se i bauljao između onih skela ili kako da ih već nazovem... ušli u namu i kupili šlapice za zimu, naranđaste sa gusjenicom šarenog tijela... baš su mi vesele te šlapice, i tople. A moram reči da i nisu bile skupe obzirom da ostale.
Došli smo i do uspinjače, brže došli gore nego što smo čekali da krene.. pa smo sve to morali i potvrditi isto tako i spuštanjem. Šteta, prekratka je to ruta da se tak mali čovjek može zasititi. Sreća u nesreći pa je počela kiša i kretanje doma smo ubrzali ulaskom u tramvaj... po putu mi je zaspao ko pravi mali puh...
Prošlu nedjelju je sa didom bio prvi puta u kazalištu lutaka i gledali su "Vuk i tri praščića", jučer su njih dvoje gledali "Srećko među bubama", no bube i Srećko ga nisu očito tako dojmile kao Vuk i praščići, ali novost je uvedena-a to je kazalište!
Zadnjih par tjedana moj mali princ se protvorio u velikog Buntovnika. Dobrica je on i dalje, no mali hahar je postao jako, al ono jako prgav, i bahat, i svojeglav, i ne sluša, i kontrira, i inati se i... i... i još hrpu toga. Grub je postao i to jako
, par puta sam mu vratila istom mjerom kako i on mene udari i pokušala mu objasniti... u vrtiću gura i udara druge klince... i stalno pričamo i pita me zašto to nije ljepo, i zašto on to radi (on mene pita zašto nekoga gura...). Tražimo riješenje i način. Sve to spada u faze, koje će proči, ovo je samo traženje svog mjesta u grupi, "borba za opstanak", oponašanje drugih klinaca koje vidi. A da ne govorim o tome da kopira svakoga koga vidi sa govorom i ponašanjem, bilo to starije ili mlađe dijete. Istina starije bolje prihvati, i lakše se zaigra, ne glupira se i igra se stvarno divno onda, no... istina, ovan je, no rogat je ko mama...(znam, tati uopće nije lako s nas dvoje...
)Sve prethodne faze smo uspješno riješili, sad je ova na redu, i svaka nova faza je sve teža, neko mi reče, a nekako mi se i samoj čini da su u pravu. Što su djeca starija, sve je više novosti koje treba upoznati, riješiti pitanja, i saznati odgovore. Ko zna što je u njihovim malim glavicama. Moj zna pričati, pa je tu jedan problem djelomično riješen, a što sa onima koji su još u fazi 5 riječi?! Kako uči u njihove male glavice i odgonetnuti što im se mota
Veselim se roditeljskom.
To će biti moj prvi roditeljski za malog čovjeka.
Dodatak...
Jučer, s ponosom objavljujem, mali čovjek izvukao je konstataciju koja me oborila s nogu, i užasno mi je bilo žao da nisam imala kameru ili diktafon da ga snimim. naime, prepričavao je vikend, i govorio da ga trebam podsjetiti što je vidio i gdje smo bili
A kad je prepričao događaj kod zdenca, na pitanje tate zašto jeprao ruke i zašto je zafrknuo rukave, pokazao nam je kako se zafrknu rukavi i objasnio nam da je to napravio da mu se nebi smočili!
Znam da to izgleda jako blesavo, no ako uzmemo u obzir da je to objašnjavao dvo i pol godišnji malac, ja sam zadivljena. koje on izraze upotrebljava!, Kako ih ukomponira u rečenice i događaje, kako ima poštapalice, kako shvaća osjećajue i intonacije... to je nešto pre... pre... neznam...
Jučer, s ponosom objavljujem, mali čovjek izvukao je konstataciju koja me oborila s nogu, i užasno mi je bilo žao da nisam imala kameru ili diktafon da ga snimim. naime, prepričavao je vikend, i govorio da ga trebam podsjetiti što je vidio i gdje smo bili
A kad je prepričao događaj kod zdenca, na pitanje tate zašto jeprao ruke i zašto je zafrknuo rukave, pokazao nam je kako se zafrknu rukavi i objasnio nam da je to napravio da mu se nebi smočili!
Znam da to izgleda jako blesavo, no ako uzmemo u obzir da je to objašnjavao dvo i pol godišnji malac, ja sam zadivljena. koje on izraze upotrebljava!
, Kako ih ukomponira u rečenice i događaje, kako ima poštapalice, kako shvaća osjećajue i intonacije... to je nešto pre... pre... neznam... Post je objavljen 23.10.2006. u 12:43 sati.