Marketing
it's probably me...
Kažu da se dobra djela zaboravljaju, a loša pamte. Koliko god to zvučalo nepravedno, tako je.
Jer nam se čini da smo ljude upoznali na pravi način tek kad nas povrijede, tek kad nam učine nešto što od njih nismo očekivali. Razočarala sam se u dvije osobe za koje sam mislila da je to nemoguće, a možda sam s njihovog stajališta ja ta koja je razočarala njih.
Prijatelji? Dokad? Dok je sve super, dok se smijemo, zezamo, dok ne izađu na površinu neke druge stvari. dok nekom ne pukne i povisi ton toliko da mi se ruke tresu i tražim prvo mjesto gdje mogu zaplakati? Zar zbog prijatelja trebam osjećati ovakvu usamljenost kao danas, zar zbog njih trebam misliti da sam u biti sama, da se samo na sebe mogu osloniti. Mislim da to i nije u skladu s cijelim konceptom prijateljstva.
Jesam, preosjetljiva sam. ali takva sam i to je nešto što ne mogu promijeniti koliko god se trudila. mogu samo glumiti da nisam, a glumiti ne želim.
Možda zaista nisam jaka kao što sam mislila.
Tišina između mene i osobe s kojom sam mislila da nijedan trenutak kad smo zajedno neće proći u šutnji. Nedostaje mi smijeh s njom, nedostaju mi Prijatelji, Sex i grad, nedostaju mi sitne trač partije.
Nedostaje mi to samo da mu pošaljem poruku i vidim ga na kavi, na faksu, smijemo se glupostima koje samo nas zanimaju, veselimo se petku i bosanskoj ratnoj prozi.
Nedostaju mi, a ovo je jedini način na koji ću im to reći, ma koliko se borila protiv toga da ih nazovem, uhvatim za ruku i kažem da je vrijeme da popričamo.
Zašto? Zbog glupog ponosa, ako se to uopće može nazvati ponosom.
I iskreno se nadam da će se sve vratiti u normalu, kao što i treba biti.
ali nažalost, mislim da će mi se u glavi vrtiti Stingovi stihovi....
Sting
It's Probably Me
If the night turned cold and the stars looked down
And you hug yourself on the cold cold ground
You wake the morning in a stranger's coat
No one would you see
You ask yourself, who's watched for me
My only friend, who could it be
It's hard to say it
I hate to say it, but it's probably me
When your belly's empty and the hunger's so real
And you're too proud to beg and too dumb to steal
You search the city for your only friend
No one would you see
You ask yourself, who could it be
A solitary voice to speak out and set me free
I hard to say it
I hate to say it, but it's probably me
You're not the easiest person I ever got to know
And it's hard for us both to let our feelings show
Some would say I should let you go your way
You'll only make me cry
If there's one guy, just one guy
Who'd lay down his life for you and die
It's hard to say it
It's hate to say it, but it's probably me
When the world's gone crazy and it makes no sense
There's only one voice that comes to your defense
The jury's out and your eyes search the room
And one friendly face is all you need to see
If there's one guy, just one guy
Who'd lay down his life for you and die
It's hard to say it
I hate to say it, but it's probably me
I hate to say it
I hate to say it, but it's probably me
Post je objavljen 23.10.2006. u 10:05 sati.