All of the clocks in the movie Pulp Fiction are stuck on 4:20
Oke, lagao sam...
Nemogu prestat pisat blog.
Jedan od razloga je taj što uvijek imam nešto glupo za napisat. Ako zanemarim tu nevjerojatno jaku potrebu, to će se odrazit na moju psihu. Na jako negativan način.
A to mi stvarno netreba...
Trenutno sam zarobljen između hrpe bilježnica jer sam smatrao da je jako inteligentno imat jednu bilježnicu za sve predmete.
Mislim da ću se kladit s nekim u nešto jako glupo, i za okladu tražit prepisivanje svega toga...
So you like the evil and the ghosts
Demon spirits more than most
Little miss spookiness
Loves to get scared to death
How could I ever forget
Halloween we met
I dalje odbijam pročitati sljedeću lektiru. Imam zabrinjavajuće ocjene iz hrvatskog. Možda bi se mogla natjerat na čitanje i analizu bar jedne proklete pjesmice.
Trebam koncentraciju. Inače učim na satu, ali trenutno nemogu nikog slušat. Buljim u zid ispred sebe koji bi trebao biti jednobojan i jedva čekam kraj sata. Dana. Svejedno.
Često buljim i u Marinelinu i Andrejinu kosu.
I depresiram ih sa zihericama u ušima.
I glupavo se smješkam cjeli dan.
I trpim gnječenje vlastite ruke od marineline strane.
I've never seen the dawn like this before
Tears of the night turn to diamonds in your eyes
In the face of the world's ugliness
Svi su tužni u zadnje vrijeme. I ljuti. I nevjerojatno depresivni.
I svi imaju neke probleme...
Nerješive...
Čudne...
Problematične probleme...
Koji su uz sve to i problematični...
Da...
Sad prestajem...
Vrganj je pristupio Stvoriteljima...
Naša dominacija raste...
Buahahaha
Usput, Stvoritelji primaju nove članove...
Ako smatrate da ste dovoljno dobri za to, javite se...
Vjerojatno niste, ali možete probat...
Oke...
Morning light hurts your eyes
But it's another thing
Nothing really matters
Behind the shades of blue