Lara i ja dugo smo u noć razgovarale. O svačemu. Lara mi je priznala da voli Siriusa. Ja sam joj ispričala svoj život. Kako sam išla u Hogwarts s Jamesom i Siriusom, kako sam otkrila da su animagusi, kako me Lupin napao jedne večeri, kada sam ga željela vidjeti kao vukodlaka…za čudo, sjećala sam se gotovo svake sitnice, svakog sjećanja koje je postalo bolno svaki puta kada bih se sjetila da je James mrtav.
-Ali-rekla je Lara-Sirius i Remus su živi.
-Da…-nasmijala sam se-i moramo ih dobro čuvati…
-Ne shvaćam…zašto Voldemorta zoveš Tom?
-Pa…vidiš, mi, osim što smo daleki rođaci, mi…mislim on…
-Čekaj malo!-prekinula me-Je l´ sad slijedi neko dramatično otkriće?
-Da.-uzdahnula sam-Tom…i ja smo išli u Hogwarts.
-Ma ne…-rekla je, buljeći u mene u čudu-Išla si dva puta u Hogwarts?
-Da. I…vidiš, spiritali, kada dostignu određeni broj godina, sjećaju se svojih prošlih života. Ja se sjećam…kada me Tom…-zašutila sam i zacrvenila se.
-Čekaj…-Lara je djelovala krajnje zgranuto-Ti i Lord Voldemort ste HODALI?
U mraku gryffindorske spavaonice, dok je vani bjesnila oluja, začulo se jedno da iz usta Anne Karkaroff.
Lara me pogledala raširenih očiju kao da traži uzrok moje tajanstvene bolesti.
-Ti i Tom? Ne…-zavrtjela je glavom-Ne može biti. Pa vi se ne podnosite.
-Da, da…-lažno sam se nasmijala-Da bar…mi se oduvijek…natječemo. U svemu. U školi u ocjenama, pa tko će proživjeti više života…
-Ti si ga definitivno pobijedila.-zaključila je Lara. Začudilo me što nije burno reagirala.
-Ajde još reci da imate dijete pa smo onda gotovi.-ustvrdila je. Kada je vidjela moje ozbiljno lice namrštila se-Anna…
Nasmijala sam se:
-A i tebe je lako zeznuti! Hvala Bogu da ne…samo smo hodali. Onda me na zadnjoj godini pitao da mu se pridružim, a ja sam rekla da to mora pričekati. Mama i tata ništa nisu znali…a da vidiš kakav je skandal izbio upravo na ovoj, petoj godini…znaš, ubijen je profesor Dortee, ovaj iz Obrane. Nitko ne zna da sam ja prije toga bila u njegovu kabinetu…saznao je da sam spirital. Samo što sam izašla iz kabineta začula sam nekakav čudan zvuk i kada sam otvorila vrata…bio je mrtav!
-Ajme…-muklo je rekla-A tko ga je ubio?
-Tom.-rekla sam.
-On nije normalan.
-Rekla sam ti natjecanje…
-Da…a Anna Karkaroff definitivno pobjeđuje u preskakanju vremena.-začuo se glas s vrata.
-Tome…-jezivo sam kriknula. No cure se nisu probudile.
-Ah, da…vrijeme je za polazak…
-Čekaj, samo tako ćeš nas vratiti natrag?-sumnjičavo sam ga pogledala.
-Da…imam važnijeg posla od zabave gledajući vas dvije kako se mučite…u ostalom, ti si Anna shvatila bit svega. Ako me sljedeći put iznevjeriš…završit ćeš puno gore. Jasno?
-Mislim…-nisam dovršila rečenicu. Mene i Laru obavila je sivkasta i hladna magla. Znala sam da se vraćamo…
IZ IDUĆEG POSTA:
Začulo se kucanje na vratima spavaonice.
-Ej.-Lara je ušla. Činila se nekako neodlučna-Ideš na doručak? Već je počeo. Da vidiš…Blackwood je sada ravnatelj…
Ustala sam se. U mojoj glavi pojavilo se samo jedno pitanje:
-A gdje mi je tetka?
-Nemam blage veze…-rekla je-Priča se…da ju je ubio.
Post je objavljen 19.10.2006. u 19:15 sati.