e da
o čemu pisat
nije lako bit gimnazijalac...ma nije kurac...hmda
eto opet ja...opet meni nešto nedostaje...nešto što nesmiješ tražiti...ali ja ipak tražim...nešto što treba čekati...ali pitam se imam li dovoljno strpljenja...jer nekako me sve to izjeda...kao da...imam sve a nemam ništa...i gledam druge...i ljubomoran sam...i sve me to umara...i počinjem zagađivat sam svoj život...ljude oko sebe...kao da izbljeđuju...no dosta više...još će ljudi poče žile zbog mene rezat...
nego možda mi jedna pesem uljepša dan...
i feel something is missing
cold outside,inside burning
feels like i'm falling down
everything goes black and brown
i hear them calling
i try to stop falling
like i try to catch a wind
or fight the sound
i go deeper into the hole
this fog is smothering my soul
like i'm fighting with a ghost
i feel ewerything is lost
when a speeding dart
hits my heart
eto malo poetry...
hvala svima koji pomažu meni da stojim na 2 noge...hvala
Post je objavljen 17.10.2006. u 10:27 sati.