Pregled posta

Bez njega nemožeš, a sa njim ti je život ko na bojnom polju.
Čas ga imaš, čas ga nemaš.
Čas te uveseljava i ispunjava dan, drugi tren ti zagorčava svaku sekundu života i čini te bolesnim.

Koliko vas ima posao koji voli i koji ga čini sretnim? Ne govorim o tu i tamo nekim trzavicama sa šefom, kriznih ONIH dana kad je sve trebalo već biti gotovo a sad je ne 5 do 12, već odavno prošlo već jedan. To smatram normalnim, dapaće potrebnim da se ljudi upoznaju u svim situacijama. Konstruktivne svađe, dogovori, rasprave...

Koliko ste poslova promijenili do sada? Kada počeli raditi? Koliko dugo studirali? Kakve sve poslove obavljali za koje, zapravo niste bili niti ovlašteni, niti stručni, ili precijenjeni, ili premalo cijenjeni.

Tražite li krišom novi posao da vaši na poslu neznaju?

Koja je najmanja sitnica koja se može već smatrati mobingom? Danas svi i svako spominje mobing, a zapravo niti nisu svjesni što ta riječ znači, a još manje ljudi zna koja su im prava. Što mogu tolerirati kao dio posla, a što je preko svih granica izdržljivosti...

Prekovremeni, naravno neplaćeni, sve u staž firme, za boljitak, za poboljšanje, pa... jednom će nam Bog platiti, da, moš mislit... Nekak mi se to vraćanje čini tak nekim sistemom kako da se osjećamo ne toliko iskorišteni i ne toliko popljuvani jer svi radimo za bolje sutra, firme-naravno jer smo i mi dio nje... ili nismo? Očito ne kad se u roku od par sati možete nači na cesti bez posla, bez dinara u đepu, s djecom, trudni, jer bili ste na određeno, i firma barata s vašim životom ko kartama koje dijeli kak se šefu-direktoru prohtje.

Jel vas strah probati negdje drugdje potražiti posao? Pogotovo ako neznate gdje se mislite uputiti?

Slušam stalno kako ljudi oko mene kukaju (tu se i ja nađem s vremena na vrijeme), nezadovoljni poslom, svoijm nadređenima. Ili imamo previše posla, ili premalo, ili kasne plaće, ili se radi ko u rudniku, a kad se spomene promjena posla, svi nekako ustuknemo. Jel neizvjesnost uvijek presudna? Vrijedi li rizika mijenjati posao i otići u nešto novo i nepoznato?

Naravno, svi koji su solo imaju manje problema jer moraju razmišljati samo o sebi. Ide-ide, neide-snači ćeš se.
Koliko je roditelja koji se boje riskirati? Ipak je u pitanju život cijele obitelji, djece, budućnosti...

Opet jedna od lakših varijanti pri odluci oko posla je ta ako ga uopće nemate-onda je bitno dobiti ikakav posao, a uz to tražiti drugi ako TO nije ono što ste zamislili kao svoj život do penzije.

Koliko je bitno imati "godine" koje su prihvatljive. Koliko se traži mladih, i onda odvale da traže osobu koja ima 25 godina i koja ima neznam niti ja koliko godina iskustva u toj i toj branši (presmiješno), ali treba imati VSS ili magisterij. Mislim, ko može sa 25 imati završen fax i već iskustva nekoliko godina???
Šta je s onima koji imaju iskustva i nešto više godina? Oni su već prekriženi i otpisani. Rijetki su oni koji traže ljude starije od 35 a da to nisu za pozicije nekih direktora.

Ovih dana sam u razmišljanju baš o toj temi. Vrijeme je da se bolje raspitamo svi zajedno što nam tko smije na radnom mjestu podvaliti kao "posao i radno vrijeme" a što ne.

Ko bi rekao što sve spada u mobing!?? Pročitajte, ja sam se iznenadila (možda baš zato što nisam obračala pažnju na neke "sitnice"), s desne strane u box-u imate klasične primjere. Neki primjeri su mi skoro pa smiješni da neznam da su se dešavali stvarno slušajući od poznanika ili nekoga trećeg...

Mobbing kod nas

Skinuto sa njihove stranice, podlink "trenuci predaha"

Devet dokaza da vam je na poslu kao u zatvoru:

Mučite se kada morate ustati iz kreveta, na brzinu jedete, vozite se pokorno u koloni automobila, a ako zakasnite minutu, šef vas tretira kao roba?

Zatvor: sjedite u ćeliji 2x3 metra
Ured: sjedite u boksu 2x2 m

Zatvor: dobivate triput dnevno obrok
Ured: dobijete samo jednu pauzu za obrok, a onda to što pojedete morate i
sami platiti

Zatvor: ako ste dobri, dobijete slobodno
Ured: ako se dobri, dobijete još više posla

Zatvor: stražar vam otvara i zatvara vrata
Ured: morate nositi kojekakve kartice, koje redovito zaboravljate doma, i
otvarati vrata sami

Zatvor: možete gledati telku i igrati igrice
Ured: čim vas uhvate da gledate telku ili igrate igrice, dobijete otkaz

Zatvo r: imate vlastiti wc
Ured: morate dijeliti s drugima i čekati satima dok si gospodične/gospoda
skidaju gaćice sa 100 žniranaca i broje pjegice na licu

Zatvor: prijatelji i rođaci vam smiju doći u posjet
Ured: nema vizite, jedini kontakt s obitelji je putem e-maila, a i on se
nadzire

Zatvor: sve je plaćeno
Ured: sami si plaćate klopu, odjeću, jer ne možete dvaput doći u istom bez
da riskirate nadimke 'stinky', a onda vam još skidaju s plaće, ne biste li
tako uzdržavali i one koji se odmaraju u zatvoru.

Zatvor: tamo imate osoblje koji vas nadzire
Ured: ovdje ih zovu menadžerima.


Kako reagiraju nadređeni?
Recimo da ste na poslu radeći napravili stvarno glupu pogrešku. Ako mislite da će reakcija vaših nadređenih ovisiti o vrsti i težini te pogreške grdno se varate. Njihova će reakcija ovisiti samo o visini vaše plaće.
Problem je formuliran na sljedeći način:
PLAĆA HRK REAKCIJA
--------------------------------------------------------------------
1) 2.000 Glupi nesposobnjaković dobiva trenutni otkaz.
2) 3.000 Dobit ćete strogu opomenu, slučaj ulazi u osobni
dosje.
3) 4.000 Dobit ćete strogu opomenu.
4) 5.000 Dobit ćete opomenu.
5) 7.500 Zatražit će od vas da to drugi put obavite bolje.
6) 10.000 Zamolit će vas da predstavite nove načine rada.
7) 15.000 Bez reakcije. Za vašu pogrešku odgovarat će suradnici pod 1-4, gore.
8) 20.000 Dobit ćete priznanje za nekonvencionalne metode rada i otkrivanje novih perspektiva.
9) 35.000 Vaš će način rada proglasiti novom smjernicom za obavljanje poslova u poduzeću, pozvat će vas u upravni odbor. Naravno, plaću će vam povećati najmanje za 30%.
10) 35.000 Vašu će pogrešku proglasiti strateškom odlukom.