Napokon je počeo MBur... Nisam baš fascinirana, ali moram sudjelovat..
Za one nevjerojatno sretne ljude koji nejdu u ekonomsku, evo objašnjenja... MBuR, ili mali biznis u razredu je izum koji vam omogućava da mrzite sve oko sebe još više...
Osim normalnog svakodnevnog odgovaranja, učenja i pisanja bilijun testova na dan, još moramo imat i sastanke poslije škole... Podjeljeni smo na 6 grupa, i svaka od njih mora izmisliti tvrtku, proizvode i sve što treba za to... I to traje i traje... Mjesecima...
Zatvaranje tvrtke je tek negdje u drugom mjesecu.. Do tad ću svaki dan moram izrađivat neke čudne proizvode...
Za one koji ne razumiju težinu ove glupe situacije, evo još jednog objašnjenja...
U školi ću svaki dan biti najmanje 18 sati... Moram osnovati poduzeće ( dobro, i drugi ljudi u grupi,...), ispuniti bezbroj knjigovodstvenih isprava koje uopće ne volim, smisliti i proizvesti proizvod, predstavljat ga pred hrpom ljudi, otvoriti prodaju, knjižiti, opravdati troškove proizvodnje i puno svega...
Umrijet ću...
Uz sve to, moram ispravit hrpu ocjena, učit za prijemni, čitat lektire, i pokušat naučit japanski, ruski ili francuski...
I najvažnije od svega, moram si nać neki fax...
I moram završit ovo maltretiranje u auto školi...
Sumnjam da ću proć na ispitu...
Možda jer svaki put uspijem pokupit nešto na cesti, proć kroz crveno, i ne pazit na ograničavanje brzine?
Moguće...
Vjerojatno neću stić napisat ni jedan post onak, do šestog mjeseca...
Do tad, osjećajte se stvarno jako pozdravljeno...
Post je objavljen 13.10.2006. u 15:30 sati.