Prošlo je tri tjedana od Eddyeve smrti i sve se promjenilo. Alicia nije ni izlazila iz kuće. Samo je plakala i pitala se zašto ju je napustio. Ostali su pokušavali stupiti u konkakt s njom, ali ona nije htjela. Jednog kasnog popodneva odučila je izaći. Prošetala se sama na mjestima gdje su se Eddy i ona zabavljali i rasplakala bi se. Otišla je na „Silver beach“ gdje su se upoznali. Nikog nije bilo na plaži i sunce je polako počelo zalaziti. Sjetila se da su se upoznali baš kad je bio takav dan. Ona se odlučila prošetati do plaže, a on je surfao. Bio je jedini surfer u ono doba dana. Ona ga je s užitkom promatrala, pa ju je on počeo zezati kad je izašao iz vode. Zezao ju je da se on njoj sviđa, pa bi se ona ljutila i tako su počeli pričati. Upoznali su se i svaki dan bi se u ono doba našli, pa zabavljali. Na kraju su shvatili da su oboje imali iste prijatelje, pa bi se svaki dan družili s društvom. Jednoga dana su se sami prošetali i prvi put poljubili kraj plaže pod mjesećinom.
Alicia se prisjećivala kako su se zabavljali na onoj plaži.
-Alicia...-okrenula se i vidjela Nicka kako ju promatra.-Dugo se nismo vidjeli.
-Da.-nastavila je gledati prema zalasku sunca kao da njega nije ni bilo tamo.
-Ovdje ste se upoznali, zar ne? –sjeo je kraj nje.
-Kako znaš? –začuđeno mu se obratila.
-Ispričao mi je sve o tebi, pa osjećam kao da te odavno poznajem. Stalno je pričao o tebi i o tome kako te obožava!
Niz Alicino lice klizile su suze dok je slušala kako joj Nick priča sve o njenoj izgubljenoj ljubavi.
-I on je meni pričao o tebi. –progovorila je prisajući si suze. –Bio si mu najbolji prijatelji!
-Znao sam da ga nisam trebao pustiti da ide motorom. Za sve sam ja kriv!
-Ne, ne krivi sebe! –prekinula ga je stavivši mu ruku na usne. –I sam znaš da je Eddy bio tvrdoglav i radio bi sve po svome! Ne bi volio da sebe kriviš za njegovu smrt.
-Alici,zašto ne bi došla sa mnom kod ostališ? Dugo te nisu vidjeli i fališ im.
-Doći ću. Bilo bi vrijeme da počinjem izlaziti iz kuće!
Dignuli su se s pjeska i krenuli prema „Bountyu“.
„Bounty“ je cafe bar gdje idu svi tinejđeri. Velik je. Ima velike mekane stolice, velike stolove, televiziju. Sve je savršeno. Njihovi prijatelji pričali su.
-Zvala sam doma i njena mama mi je rekla da je izašla. –reče Patty. –Nije nam se ni javila.
-Eddyeva smrt je sve nas pogodila. Posebno nju! Toliko ga je voljela. –uzvrati Eri.
-Istina. Eddy će nam faliti, ali mislim da bi bilo vrijeme da krenemo naprijed! –rekao je Paul. –I on bi to htio!
-Ne mogu vjerovati! –nasmiješi se Stella. –Vidi tko nam je tu došao!
Alicia i Nick su dolazili. Alicia se prvi put nakon toliko vremena nasmiješila.
-Nick, kako si je uspio nagovoriti da izađe? –upita Ryan zezajući se.
-Zapravo sam naišao na nju kad sam se šetao. –pogleda ga Nick.
-Lijepo te opet vidjeti, malena. –Patty ju poljubio u obraz.
-Iako nam nisi baš nešto previše falila! –Eri ju pogleda poluotvorenih očiju.
-Hej!-namrgodi se ona.
-Ma daj, frajerice, pa znaš da si nam ušasno falila. Jedva smo čekale da te opet vidimo! –gurne ju laktom Stella.
-Cure, i vi ste meni užasno falile. –obratila im se ona. –Oprostite što vam se nisam javljala ni ništa. Trebala sam razmišljati!
-Razumijemo te, bez brige! –uzvrate njene prijateljice.
-Ej, cure, imamo ideju. –prekine ih Charlie. –Mislisli smo se ići malo prošetati večeras!
-Uskoro pa nam škola počinjem, pa se moramo zabaviti dok možemo. –nastavi Paul.
-Nije mi baš do zabave... –tiho je prozborila tužna djevojka.
-Što si rekla? –zbunjeno će Ryan.
-Zaboravila sam da moram pomoći mami. –dignula se sa stolice.- Oprostite što već moram ići, ali obečala sam joj da ću joj večeras pomagati!
-Da te otpratim? –Nick se također digne.
-Ne,ne!Hvala. Samo ti sjedi. Cure, nazvat ću vas!Vidimo se.-izašla je iz kafića.
-Kako ta cura počinje lagati! –razočerano reče Paul.
Njene prijateljice se tužno pogledaju.
-Paul, znaš da joj nije do zabave. –pomalo se ljutila Stella.
-Lutkice, volim te kad si tako ljuta! –približi joj se on.
Stella se odmakne i ljutito izađe iz kafića.
-Čekat ćemo vas vani! –obratila im se Eri.
Dok su oni odlazili prema plaži Alicia je tužno odlazila prema kući. Nije razumijela kako se ostali mogu zabavljati nakon što im je prijatelji umro. Pitala se zašto su svi bezosjećajni,zašto ne razmišljaju malo o tome kako Eddya nema. Bila je istodobno ljuta i razočarana na njih.
Post je objavljen 13.10.2006. u 12:08 sati.