Eh, tko bi rekao da živim u gradu u kojem se sve nešto događa.. a još manje da ću se ja naći u centru većine tih događanja..njc,njc,njc..
Da počnem, u sjeni gospodarskog sajma koji se odvija nekih stotinjak metara od mjesta s kojeg ovo pišem, na pulskoj Karolini a koji je definitivno osviježio šaroliku tminu pulske svakodnevnice, ovih se dana događaju kulminacije već više mjesečnih prevrtanja u Glasu Istre, istarskim svakodnevnim novinama. Sve je to završilo na TV, u vijestima, dnevniku i na "Otvoreno", s onom Hloverka likicom.. Iako neam pojma o čemu se točno radi i , kako bi zagorci rekli: "Ne bih se štel mešat", meni se glavna urednica koja me intervjuirala kada sam došao pitati za posao i ostali urednici koji su dobili nogu činili simpatičnim osobama, da mi je znat u ćemu su pogriješili?? Ovdje vlada žešća strka, svih brinu te pizdarije, a mnogi se i smiju glupostima koje TV novinari pričaju o Glasu..a ma.. Jedino što nebi htio je da dobim otkaz (treba mi lova za plaćati fax), ili da nam odjednom zapovijede da moramo pisati samo ono ša se glavešinama sviđa (Ipak je Glas jedna od najobjektivnijih novina u Hrvatskoj, iako moramo imati nešto malo žutila kako nas smeće od kompeticije nebi skroz pokopalo, jer hej, ljudi ipak više vole prljavi veš i glasine od činjenica, zar ne?!), ili da mnogi moji suradnici dobe nogu, jer nas ionako malo ima, pa je ludnica..
Kao da to nije dosta, i moji bivši kolege, mladi medicinari, poveli su mirni prosvjed u kojem traže da ih se vrati sve u međusmjenu, tj. da imaju nastavu od 10:45 do 15:35 (Ja sam član blažene generacije koja je tako imala uređen raspored), jer sada imaju opet stari sistem, tj. prvi razredi su ujutro (od 8), jer nemaju vježbe, drugi imaju međusmjenu, a treći i četvrti popodnevnu smjenu (Od 13 do 19), ako na to dodate da treći i četvrti imaju vježbe svako jutro od 7 do 10 skoro pola školske godine, a da se na tim vježbama samo stoji, radi ili sluša (više-manje) dosadne sestre i doktore u tmurnim prostorijama pulske bolnice koje nerijetko smrde po dezinficijensu, mokraći, fekalijama i znoju usaftanih bolesnika koje su neke sestre malo zapostavile. Uglavnom sve u svemu katastrofa, no ipak ja to nemogu opisati, najbolje da vam prenesem izjavu koju sam uzeo danas od jedne učenice iz Rovinja koja svaki dan putuje u školu: