ovaj post posvecujem obitelji..obitelj opcenito,jer smatram da je obitalj zaista vrlo vazan dio zivota,svacijeg zivota...
naime,zasto bas sada pisem o tome?
nakon jucerasnjeg dana pocela sam drugacije gledati na obitelj. po prvi put sam pomislila da bi mogla ostati bez jednog roditelja. jebote kako sam se usrala.
uvijek sam misllila jadni oni koju nemaju roditelje (zbog kojekakvih razloga) ali nikad to nisam dozivjela.pretpostavljala sam da je jako tesko i sve to, al jucer sam po prvi put imala taj osjecaj.
radi se o mom tati kojeg zaista obozavam. on nikada ne ide kod doktora i ne sjecam se kad je bio zadnji put (iako bi se trebao kontrolirati zbog secera ), ali ne on je tvrdoglav i ne ide nigdje. radi po cijele dane i ne kuzim ni sama kako sve to izdrzi. pa to je vec covjek u godinama. zaista mu se divim kako se brine za obitelj.
uglavnom,doše mama jucer s posla i kaze...tanja, vodim tatu u bolnicu.pozlilo mu je jako.ne moze nista,stalno povraca i sav je zut! STA?????????????????????????????????????????
JA NE MOGU VEJROVATI, a mama jadna nije ni mogla pogledat, suze joj poteku. znala sam da nije nesto bezveze.
jebote moj stari u bolnici? onda stvarno znam koliko je sati.
uglavnom svih nas je prestrasio. dobio je neku inekciju pa se smirio i sad lezi u krevetu. ici ce vaditi krv i napraviti pretrage,,,..uglavnom bolje se osjeca nego jucer..ali opet..zaista me strah da mu se nebi nesto desilo.
tu su naravno jos i brat i mama kojih beskrajno volim i svarno neznam kako bi pretrpila gubitak..stvarno neznam...necu o tome niti razmisljati.
htjela sam samo reci da volite i postujete svoju obitelj ma kakva god ona bila...jer je sveta!
Post je objavljen 05.10.2006. u 14:04 sati.