Hej, ti, što gledaš nas s visoka i smiješ nam se! Večeras sam ti ravan, nisko si spao. Misliš da si svemočan opet? Ne vjerujem u tvoja djela. Ne vjerujem u tebe. Samo si plod ljudskog nesavršenstva.
Iz mraka svog doma izlazim u polumrak džungle. Nema te, gdje si? Ne vidim te. Opet si se skrio? I nakon prošlog puta kad u tišini pratio si me, dao si mi trenutak da udahnem plućima prije nego si me izdao. Sjećaš se onog puta kad si šutio dok su nevini ginuli? Šutio si baš kao i sada.
Hej, ti! Ti si loše potrošeno vrijeme.
Post je objavljen 05.10.2006. u 01:52 sati.