Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/silvija1706

Marketing

Tekst: "Podmazana jabuka"

Evo napokon i mene na blogachu... Ljudi moji.. Toliko se toga zbiva, a ja ništa ne pišem... Pa ono.... Od kuda da krenem sada uopće? Nemam pojma... dead
S dečkom je sve kako treba, za divno čudo... U zadnje vrijeme smo se svako malo svađali i konačno, valjdaaaaa, sporazumili... Ako to opet ne bude kao i do sada; "Ajd nećemo se više svađat zbog gluposti..." i za dva dana ili možda za pola sata se svađamo da bi se mogli potuć bez pola frke... Ah... Tradicija... nono Znači... Ljubav je ok...
Škola... Hm... Pa ide.... Sve je super ali je dosadnooooooo.... bang Totalka... Jedino što je dobro je to što sam s frendićima i frendicama ali dosadno je svejedno... Osim kada ne čitamo neke zadaće pa to ispadne totalno smiješno (u nastavku pogledajte). Imali smo iz fizike napravit neki pokus. To je trbelo biti onak normalno... Postupak, račun i to je to... Ali naš vrlo kreativni MILOŠ je to ukrasio da smo mi lagano umrli od smijeha. Još kako je on to lijepo sa duhom pročitao... Užas!!! Plakala sam od smijeha!!! Stvarno je čovjek vrlo domišljat... Nema mu ravnog! dead
Ovih par dana sam si baš zaželila pisanja po blogu i ćak sam i vremena imala i ode meni komp... Otišla mi matična pa mi je kompić išao na popravak... I nije ga bilo cijela 4 dana... Aaaaa... Koma... Ali sam i to preživjela. I onda ga jedva nekako dobim i odmah idem na net, na blog i ne ide. Ne da sam poludila, e. Bila sam bijessssnnnnaaaa!!!burninmadburninmad I onda sam opet morala čekati da se i to sredi. Ali evo me sada, konačnooo... cool
Ima još nešto novo kod mene što vama još nisam pričala... Počela sam se od prije nekih... Ne znam... Možda dva mjeseca družit s starom fredicom iz osnovne. Cura je stvarno super i jako mi je drago da smo se opet našle. Uz nju sam upoznala još jedan dio mog sadašnjeg društva. To su uglavnom dečki. Zapravo samo par njih. Oni su također prva liga... Stvarno nemam riječi za nikoga od njih. Ništa loše, sve najbolje. wink

I još za kraj da stvim onu zadaću za one koji ju žele pročitat i malo se nasmijat dobro... Naravno, bez Miloševe glume je to u pola lošije ali i ovako je fenomenalno (oriđiđi), vjerujte. Pa ako imate vremena, bacite oko i na taj tekstić. Pozdrav svima!wink

PODMAZANA JABUKA

Korišteni pribor – nož ( tajlandska oštrica )
- udica ( zapravo mi je trebalo samo olovo )
- čaša ( dobio sam je kad sam pojeo eurokrem )
- ulje ( suncokretovo )
- kalkulator ( višefunkcionalni )
- olovka i brisalo
- jabuka
- metar
- buket cvijeća u vazi
- čavao i plastelin
- Bobo ( moj glavni asistent, mali, plavi, drveni)
- pila i vaga


Nakon što sam skupio sve te silne predmete potrebne za izradak ovog zadatka, bacio sam se na posao. Prvo sam u čašu ulio koji deci ulja. Pa sam izmjerio visinu ulja i površinu baze čaše te sam pomoću te dva podatka dobio volumen tekućine, što je u ovom slučaju volumen ulja koji mi je ispao 192 centimetra na treću. Onda sam u ruke uzeo jabuku. I čim sam je primio, osjetio sam da nešto ne valja. Pogledao sam Bobota te shvatio da je jabuka prelagana. Bacio sam se na tavan u potragu za nečim malim, ali i teškim. I baš tada sam naišao na pribor za pecanje. I na jednoj niti između udice i plovka se sjajilo olovo. Kao da je govorilo : «Uzmi me!». Tak sam i učinio. Krenuo sam sa tavana kad baš prije nego što sam izašao, ugledah čavle. Malo sam prekopavao i našao jednog velikog teškog. Uzeo sam i njega. Vratio sam se nazad do Bobota koji mi je čuvao jabuku. Uzeo sam nož i jabuku te sam zbušio rupu na jabuci. Unutra sam ugurao olovo i čaval. No imao sam jedan problemčić. Čavao je imao preveliku glavu koja je stršala iz jabuke. To mi je bilo jako neobično pa sam morao nešto poduzeti. Uzeo sam pilu i otpilio mu glavu. Ali još uvijek se isticao. Sva sreća pa je Bobo gledao u plastelin te mi dao ideju. Uzeo sam zeleni plastelin te zakrpao jabuku tako da je jabuka bila sada kao nova, ali teža nego prije. Izvago sam ju sa vagom koja je rekla da je jabuka teška 10 grama. Tada je sve bilo spremno za umakanje. Uzeo sam jabuku u desnu ruku i gurnuo ju u čašu punjenu uljem koja je stajala na stolu. Odmaknuo sam se da vidim što će se dogoditi. Jabuka se primirila i mirovala na površini vode. Ja i Bobo smo zadivljeno gledali. Izmjerio sam koliko je centimetara jabuke iznad površine ulja, a koliko ispod. Tada sam se bacio na računanje. Složio sam si jedan omjer da saznam koliki je volumen jabuke ispod površine ulja. Sad sam imao sve potrebno da izračunam gustoće tijela i ulja. Na sljedećoj stranici ću to sve lijepo napisati. A što se tiče jabuke, nije bila prava već od stiropora. Bila je ukras u onom buketu cvijeća te se mama na kraju ljutila jer sam joj upropastio jabuku. Barem je bila friško podmazana i sjajila se kao nova.
The End


Post je objavljen 02.10.2006. u 20:50 sati.