...ne znam, stvarno, ovo je postalo ubitačno...zar sam ja jedina negativna osoba u cijeloj ovoj priči...možda si umišljam to, ali počela sam shvaćati da se jedna od rijetkih cura koje su mi super, ljuti na mene...to me dotuklo...sad mi nije do ničeg...stvarno mi se ne da ništa...a danas izgleda imam trening...misil da ću odustati od košarke...toliko mi svi idu na žice, da mi dođe da počnem plakati...ne znam šta da radim...nekad me uhvati euforija, a nekad treba sasvim mala stvar da briznem u plač...možda je to pubertet, ali misim da je nešto drugo...pa ne moguće da se svima događaju stvari kao meni...uspjela sam dovršit pjesmicu koja objašnjava moj život ukartko...objavit ću je najvjerovatnije u sljedećem postu jer mi je spremljena na drugom compu...evo, izgubila sam svu inpiraciju...ne znam kad će biti sljedeći post jer sam sad (ponovo) u fazi tuge i svega što ide uz to...do sljedećeg pisanja...
P.S. pozz IVIi, BORISU,Anabeli, Luki, Franu i ostaloj ekipi iz mog razreda...i da ne zaboravim...veliki pozz HELENI i Karlu...
Post je objavljen 18.09.2006. u 15:05 sati.