Marketing
Raspad sistema
Više bih morala nešto napisati... Nije da nisam imala slobodnog vremena, ali jednostavno
moje tijelo je tako iscrpljeno...
moj um je tako slabašan da jednostavno svaku sekundu traži da legne u krevet i ne radi ništa...
Neću praviti recenziju ljeta jer bi bila predugačka a i nije da ga se baš nešto želim sjećati, vjerovatno jer jer se bojim uvidjeti koliko je tu zapravo rupa.
Ali nikad nisam živjela punom parom kao ovog ljeta, vidjeli ste samo po postovima. Jest da sam se izmorila i zasitila ali pozitivna strana je bila što o ničem nisam stizala razmišljati i nije bilo uopće negativnih osjećaja.
A sad su se negdje morali ispoljiti.
Umorna sam jako, umorna... i ovaj umor nikako da stane,ne pomaže ništa.
Bojim se jer će početi sad depre, tuga i usamljenost.
Bojim se za svoju budućnost.
I nadam se da nisam zaglibila jako.
U bjegu od blata nastojim se sakriti u kući svojoj i preživjeti u mom krevetiću.
Tamo se osjećam najsigurnije što mi je potrebno jako jer se jako bojim.
Uopće neznam što bih vam rekla sad, jer sam isprazna, bezvoljna i umorna.
Moram se trgnut al nemam snage, fakat nemam.
Čekat ću u nadi da me netko spasi a dotad nadati se da ću to ipak možda uspjeti sama.
Post je objavljen 16.09.2006. u 11:56 sati.