Marketing
Svijet iz ptičje perspektive
Napokon malo slobodnog vremena i to čak dva tjedna! Na godišnjem sam. Ova rečenica veselo zvuči, no zapravo se tome baš i ne veselim previše jer sam ta dva tjedna namijenila za sređivanje mnogobrojnih sitnica i nesitnica: dokumenti (svi osim osobne), trudnički tečaj, prsnuti zubi koji se počinju javljati, zivkanje prijatelja koje sam totalno zanemarila otkako mi je krepao privatni mobitel...
Već mjesecima sam u nekoj čudnoj fazi koja i nije čudna, ipak je to "drugo stanje". Najprije sam zbog tih izmjena bila čak i tjeskobna, da bih se na kraju pomirila s činjenicom da je to proces koji je neizbježan. No, neočekivano agresivno sam odreagirala na okolinu - manje svađom, a više totalnim ignoriranjem, što je za mene (barem kakva sam bila nekada) sasvim nezamislivo. Živjela sam na relaciji kuća - posao, a 90 posto komunikacije svodila sam na trbuh, muža i Rodin forum. Čak ni pisanje nije dolazilo u obzir, pri tome ne mislim samo na blog. Zaredala bih nekoliko rečenica, a onda bih shvatila da to nisu moje misli, da rečenice ne izlaze iz srca... Prolazila bih faze koje su se nevjerojatno brzo izmjenjivale - svadljivost, razočaranost, tjeskoba, euforija...
Žablja perspektiva odjednom je, preko noći postala ptičja. Shvatila sam pogled roditelja, uronila u tu, za mene sasvim novu dimenziju. Iskusila sam brige i strahove koji me nikada prije nisu opterećivali kao i žalost čiju dubinu uopće nisam poznavala. Primjerice, jedna naša forumašica je spontano pobacila u 22. tjednu trudnoće, imale smo isti termin poroda... Dva dana nisam prestajala plakati, ne znam jesam li toliko plakala za svojim bakama i djedovima... I bilo mi je neugodno kad su me pitali što mi je - vadila sam se na trudničke hormone. Mihovil me lupkao kao blesav, a ja sam mazila, zapravo grlila trbuh koliko god je to bilo moguće i ronila krokodilske suze (naravno, kad me nitko nije vidio) - veza je tjekom ovih tjedana, osobito otkako ga vrlo jasno osjećam, postala nezamislivo jaka. I kako da ikome objasnim do koje mjere sam postala drugačija? To bi bilo kao da nekome tko nikada nije osjetio micanje djeteta, pokušam objasniti kakav je to osjećaj. Iako, s druge strane, nemam ni potrebu objašnjavati...
Pa čak i sada se lovim da ponavljam neke rečenice iz prijašnjih postova "ko švabo tra-la-la". Siromašan je ljudski jezik, to sam spoznala po ne znam koji puta... Opisati nešto riječima neopisivo... Točnije opisati čudo stvaranja novog života, novog člana zajednice koji odjednom baca novi (pravi) smisao na sklapanje braka i vezu partnera, koji mijenja pogled na seksualnost, usuđujem se reći i na moje ukupno dosadašnje postojanje... To je gotovo nemoguće.
****** ****** ******
Ako netko čita moje zapise od početka, rekao bi da sam totalno odlepršala... 
Ali nije baš sasvim tako, odlepršao je samo djelić mene koji me uvijek i tjerao da pišem blog. 
Fizički odlično podnosim trudnoću, osim probavnih smetnji i povremenih bolova u nogama. Neki čak kažu da mi trudnoća "dobro stoji". (?!) Kad bi barem tako bilo i s debljinom. Recimo: "Ovako bucmasta i sočno zaobljena si mmmmmmmmmmm..."? (dobro, znam da ima i onih koje to pali ) Istini za volju, većinu vremena se smješkam jer sam zaljubljena ko tele u šarena vrata u ovo malo što se koprca, a osmijeh svakome dobro stoji. S druge strane, na neki čudan način sam ojačala (mislim na psihički dio) - kad su egzistencijalne stvari u pitanju kao što je posao, tu sam postala puno racionalnija i pribranija nego što sam ikada bila. Prije sam, primjerice, imala prilično kratki fitilj, a sada zarežim samo kada zaista treba povući crtu kako netko ne bi pomislio da ima posla s budalom (a to u našoj struci vrlo rado misle i testiraju granice do kojih ti smiju uzimati mjeru).
Dakle trudnoća zaista nije strašna kao što bi se moglo zaključiti čitajući sve što sam do sada pisala, od nje se samo malo pošandrca, kao i uvijek kad srce podivlja. 
PS. Irida, puno hvala na zapisu o mjesecu, uživala sam. 
Post je objavljen 16.09.2006. u 05:22 sati.