Evo odlučih pisati o strahu…jer u njemu većina ljudi živi i njime su ispunjeni.
Strah nas sputava, ograničava, donosi bolesti, jer sve naše misli i emocije su energija u pokretu i imaju golemu pokretačku snagu. One ne nestaju, vječne su i zato trebamo s njima biti oprezni. Slične energije se privlače, a strah privlači energiju srodnu sebi.
Većinom se svi bojimo «neuspjeha» , bojimo se da nećemo biti prihvaćeni, bojimo se odbačenosti, tuđih mišljenja, a najviše se bojimo potpuno izraziti sebe. Bojimo se novih ideja, pothvata, uvijek u očekivanju krajnjih rezultata. Sputani smo strahovima. Bojimo se napustiti uhodan način života i riskirati. Plašimo se iskrenosti, darežljivosti, prirodnosti. Mnogo se ljudi boje slobode pa dopuštaju da budu robovi cijelog društvenog sustava. A neki ljudi dopuštaju da im strah bude glavna smjernica u životu…a sve to u nedostatku ljubavi. Provirimo samo u enciklopedije da vidimo od čega «boluje» moderan čovjek…ima stotine naziva i vrsta.. postoji cijela abeceda.
Strah je poput ogrtača koji nas obuzima i ne dopušta našem istinskom biću da se potpuno izrazi. Oduvijek su nas učili da živimo u strahu.
Ograničavali su naše spoznaje o tome tko smo.
Koliko su samo religije utjecale na to. Učili su nas da Bog kažnjava, da Ga se trebamo bojati…da postoje mjesta poput «pakla» kojima ćemo ispaštati za grijehe ako se ne pokajemo.
Ima jedna zanimljiva vježba u Hodočašću, od P. Coelha…zove se…»Vježba živoga zakopanog «…u kojoj zamišlja da ga živog zakopavaju kao mrtvaca..i tako spoznaje koliko se bojao živjeti , koliko je stvari propustio upravo zbog straha od odbijanja, koliko je toga odgodio za budućnost …»bio je oči u oči sa Smrću, ali time je shvatio da ona nije sačinjena od užasa i mašte već mu je saveznica koja mu nikad više u životu neće dopustiti da bude kukavica - da se boji. Nikad više neće dopustiti da ostavi za budućnost sve ono što može proživjeti sada. Neće mu dopustiti da pobjegne od životnih borbi i pomoći će mu da vodi Dobru bitku.»
A promislite samo o strahovima i patnjama ubijenih životinja..kada bismo čuli njihove posljednje krikove u klaonicama, osjetili njihov strah, razmislili bi što jedemo..Jedući životinje u nama se razvijaju životinjske osobine. A vegetarijanska hrana puno pomaže u nadziranju uma i emocija.
Evo jedne zanimljive informacije : Ašram u Puttaparthiju (Indija), osim što udomljuje duhovne tražitelje, udomljuje i pse koji su vegetarijanci, što je potpuno suprotno njihovoj prirodi. Tamo živi desetak pasa raspoređenih na određeni prostor koji naznačava njihovo područje na kojem drugom psu nema mjesta, naravno jedino ženke imaju pravo izbora jer su u manjini.
Evo nekoliko poruka iz Anđeoskih karata…
Kad ne sputavamo svoje srce i um, raspršujemo strah
koji nas priječi da budemo prirodni i jednostavni. U svojoj prirodnosti jasnije ćemo osjetiti fine nijanse emocija, odnosa i djelovanja.
Kad postanemo prirodni, nećemo više trebati sve one teške maske koje smo s naporom nosili.
Moje je biće spremno za pustolovinu
Kad krećemo od poznatog k nepoznatom, bez straha i strepnje,
to je pustolovnost naše Duše. To je poziv da otvorimo vrata nečem novom, nečem izazovnom. Otvorimo se svojoj Duši i
pustolovina će nas osvježiti i nadahnuti, sigurnom rukom povesti ka neprocjenjivom blagu.
Moje srce je otvoreno i puno hrabrosti
Hrabrost izvire iz srca i neuvjetovane ljubavi. Sva djelovanja koja proizlaze iz čiste ljubavi, donose sa sobom sigurnost i čvrstoću koju ništa ne može omesti. Biti hrabar znači da se pred licem Ljubavi strah jednostavno – topi.
Post je objavljen 15.09.2006. u 09:41 sati.