neki sam ga dan usporedila
s kruhom..
savršena usporedba..
volim kruh..
friško ispečen,
pozivajućeg mirisa, hrskave korice..
ne moram biti gladna, dovoljno je
da ga spazim bar krajičkom oka ili osjetim..
istog trena dobijem želju....
i ne mogu odoljeti..
neopisivo zadovoljstvo
bez neke koristi
osim hedonističkog zadovoljavanja mog nepca..
niti je zdrav, niti potreban, a još i deblja..
tako i on..
kad ga vidim, u centru sam same sebe..
budi onu drugu mene i održava vječno djete na životu..
ja najviše volim gubiti pamet na 'njegovim plahtama'..
a on najviše voli kad ga češkam po kosi i ušnoj resici..
nevažno je što naša definicja još ne postoji u knjigama..
ali, niti je potreban, niti je poželjan,
a k tome ponekad i za-boli njegova hladnoća..
on kaže, i tvoja boli K..
tih je nekoliko trenutaka neusporediv užitak...
ali moguće je odviknuti se,
i od kruha i od njega..
slatka ali štetna navika..
ali samo to, n-a-v-i-k-a..
ako se odreknem kruha, izgubit ću trbušćić
(slatki ali nepotrebni)
odreknem li se njega,
nestati će svakodnevne bitke s demonima prije spavanja..
(volim biti ratnica ali već sam pomalo umorna)
znači, biti ću mršavija i mirno spavati - ako se odreknem obojice..
ali,
da li ću biti sretnija?
Post je objavljen 13.09.2006. u 12:31 sati.