U razgovoru sa svećenikom kažem da ja Vjeru osjećam kao stalno traženje puta ka Bogu. On mi je rekao "Vjera je POVJERENJE u Boga. Isto tako u životu imamo povjerenje u određene ljude. A jedno i drugo je život. I kad uz povjerenje u Boga imamo i povjerenje u neke ljude onda je život lijep.".
I kako to već ide, neki dan sam želio nazvati casnu sestru, a nisam imao niti telefonskog broja niti sam znao kako da joj postavim pitanje na koje želim odgovor. Otvorim Novi Zavjet i procitam:
Tko vjeruje u njega, tomu se ne sudi; a tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u Jedinorođenoga Sina Božjega.
Ivan 3,18
Isti dan sam dobio broj njenog telefona i razgovarao s njom taj dan i još u daljnja dva dana poslije.
GRADIMO POVJERENJE!!!
Post je objavljen 12.09.2006. u 14:47 sati.