evo pisma
koju obožavan u zadnje vrime
posvećujen je
nekome...
3 doors down
here without you
A hundred days had made me older
since the last time that I've saw your pretty face
A thousand lights had made me colder and I don’t think I can look at this the same
But all the miles had separate
They disappear now when I’m dreaming of your face
I’m here without you baby
but your still on my lonely mind
I think about you baby
and I dream about you all the time
I’m here without you baby
but your still with me in my dreams
And tonight it’s only you and me
The miles just keep rollin
as the people either way to say hello
I've heard this life is overrated
but I hope that it gets better as we go
I’m here without you baby
but your still on my lonely mind
I think about you baby
and I dream about you all the time
I’m here without you baby
but your still with me in my dreams
And tonight girl it’s only you and me
Everything I know,
and anywhere I go
it gets hard but it won’t take away my love
And when the last one falls,
when it’s all said and done
it get hard but it won’t take away my love
I’m here without you baby
but your still on my lonely mind
I think about you baby
and I dream about you all the time
I’m here without you baby
but your still with me in my dreams
And tonight girl it’s only you and me
znam da je otrcano i jadno
ali ja san romantična
ah
mladi wherter
ala danas
smo na hrvatskon
ponavljali tu knjigu
i morali smo pisat citate iz knjige
i odgovarat na pitanja
ma koga briga
šta san ja radila na hrvatskon
crkla san u školi
imali smo sedan sati
i posli tjelesni
profesor iz tzk-a je neki luđak
morat ćemo učit
kosti i mišiće
tužno
sutra iman birotehniku prva dva sata
počinit ću suicid
ko mladi wherter
mogla bi pročitat tu knjigu
čini mi se dobra
uglavnom
kad san došla kući spavala san
pa san izašla vani
s ninon
išli smo do grafičke
bezveze smo pričali nešto
o nekoj njegovoj ženskoj
koju je on
odjeba danas
jer se zove maja
jebote sve njegove
ženske se zovu s m
to je nešto nenormalno
odoh sad leć
jer mi se spava
ne mogu više čekat
iman i ja svoje granice
i samo da kažen jednu stvar
nisan ja kriva
stvarno
i
tužna san
opet
pričali smo ja i nino
i on mi je reka
da on ima osjećaj da ja nikad nisan sretna
da stvarno nisan sretna
koliko me god zna
da se ne sića kad san bila sretna
ne ono da ne znan bit happy
nego da uvik nešto ne štima
ja to ne gledan tako
možda zato šta
san navikla na to
pa mi nije neka big deal
ali nema veze
šta je tu je
spava mi se
i bit ću jako sretna
ako buden spavala
ali ne znan
nekako ne želin spavat
čini mi se da gubin vrime bezveze
ko zna šta se događa dok
ja spavan
ko zna šta propuštan
ma poslušat ću onu pismu
šta san gori napisala
i iden leć
ali pisma mi je savršena
presavršena
tužna
kao i sve ostalo
ja stvarno ne kužin
jedan minut je sve u redu
i happy san
i zajebajen se
i sve
ali za minut
mi se toliko toga skupi
i osjećan se jadno
ma nema veze
neću sad tu patetizirat
pisma mi je završila
iden leć...
love ya
P.S. poslušajte pismu
Post je objavljen 07.09.2006. u 23:24 sati.