Pregled posta

ŽIVJELA ŠKOLA

Jučer je bio prvi dan škole. JUPI!!!! Sin mi je krenuo u drugi razred. Nakon svih naslova u novinama i ostalim medijima očekivala sam da ću ga prvi dan škole poslati "rasterećena". Međutim šipak. Javljeno mi je da ga obvezno pošaljem u školu sa svim knjigama. Čitaj 15-16 kg tereta na krhkim leđima 7,5 godišnjaka koji teži punih 23 kg.
Da svekoliko pučanstvo ne pomisli kako je ovo još jedan protest neupućenog roditelja i "overprotective" majke moram naglasiti i da je moja malenkost prosvjetni djelatnik. Na sreću ja radim u srednjoj školi koja još uvijek ne spada u obvezno obrazovanje. Zašto na sreću? Odakle da počnem?
Škola koju pohađa moj sin broji oko 1500 đaka, a škola u kojoj ja radim oko 750. Po onom famoznom HNOSU i sličnim tvorevinama takve škole ne bi smjele uopće postojati. Zar nije nenormalno da u zemlji koja ima manje od 4,5 milijuna ljudi i od toga samo 600 000 učenika djeca još uvijek sjede u razredima koji broje preko 30 učenika? Čula sam za komentar jedne Indijke koja je komentirala kako je ovdje bolje jer u Indiji u razredu sjedi po 50-60 djece. ALI INDIJA IMA PREKO 1 000 000 000 STANOVNIKA!!!!!!!
Po HNOSU dragi moji učenici su organizirani u skupine od po 5-6 učenika. U svakoj skupini svaki učenik ima određenu ulogu npr. zapisničar, postavljač pitanja, istraživač, glasnogovornik, organizator, itd... Oni rješavaju probleme koje im zadaje nastavnik koji je prethodno objasnio osnovne pojmove vezane uz tu temu. Dok djeca rade nastavnik je dužan svakog učenika promatrati i bilježiti njegovo emocionalno, psihološko, i slično napredovanje te naravno uz to paziti da je učenik svladao gradivo u smislu materjalnog znanja ( poznavanje osnovnih činjenica).
Kako može jedna osoba istovremeno kvalitetno pratiti i objektivno ocijeniti toliki broj djece ??????? Kako je moguće individualizirati nastavu (to je vrlo popularna fraza našeg ministra i njemu sličnih koji usput nisu niti 1 dana radili u nastavi) u tako ogromnim razredima?!?!?!
Bojim se da je ovo još jedan kretenski eksperiment koji će na kraju neslavno propasti baš kao i niz drugih, a za posljedicu će imati veliki broj djece koji ponovno neće znati ništa.
LJUDI UVOĐENJE MALE MATURE JE NUŽNO, A NE NEKAKVI EKSPERIMENTI ZA KOJE NEMAMO UVJETE!!!
Rasterećenje svakako, ali ne na način da se nastavnici ne educiraju i knjige ne prilagode.
Srednje škole su poseban problem. Kako objasniti fascinantnu činjenicu da više od pola hrvatskih učenika niti ne upiše srednju školu, a opet u razredima sjedi između 30-35 učenika. Npr. u jednom manjem gradiću u Dalmaciji osnovnu školu pohađa oko 3000 učenika. Dvije srednje škole u tom gradiću broje ukupno oko 1100 učenika. Dodajmo još 500 koji idu u školu u neko drugo mjesto i dobijemo 1600 učenika. Dakle sa 3000 na 1600 učenika. A opet u tim srednjim školama u razedima prosječno sjedi 28 učenika. Zar to nije groteskno???
Nemam snage pisati dalje,a i moram spremiti sina i sebe za popodnevnu smjenu. Bok!!